hrvatski

Primanje u puno zajedništvo Katoličke crkve

Predmet rada je komentar pravnog okvira o primanju valjano krštenih osoba u puno zajedništvo Katoličke crkve. Temelj crkvene pravne osobnosti jest pripadnost Crkvi, koja počinje krštenjem, koje je konstitutivni čin pritjelovljenja Kristu i Crkvi, izvor (a ne samo položaj) crkvenih prava i obveza. Prema odredbi kan. 96 ZKP-1983. samo krštenik može potpuno izvršavati vlastita prava kršćanina, koji je u punom zajedništvu s Crkvom. Elementi punog zajedništva Katoličke crkve jesu: veze ispovijedanja vjere, sakramenata i crkvenog upravljanja (pastoralno vodstvo) (usp. kan. 205). Nedostatak jednog od ovih triju elementa dovodi kršćanina u zajedništvo koje nije potpuno i savršeno, a samim time je »pravna osobnost« odijeljene braće u kanonskom uređenju znatno ograničena. Svaka osoba ima neotuđivo pravo i obvezu postupanja po vlastitoj savjesti (usp. kan. 748, § 2). Iz toga proizlazi da svaki kršteni nekatolik ima pravo, po svojoj savjesti, donijeti odluku o ulasku u puno katoličko zajedništvo, a isto tako i svaki katolik, po svojoj savjesti, formalnim činom može otpasti od punog zajedništva Katoličke crkve. Čin izbora pojedine osobe ne smije biti plod neprimjerenog prozelitizma, već to mora biti slobodna i spontana odluka. Pastoralni djelatnik koji se nađe pred pastoralno-pravnim izazovom primanja u puno zajedništvo Katoličke crkve treba ispravno primjenjivati kanonsko-pravni okvir predviđen za primanje u puno zajedništvo kako bi red primanja bio plod ekumenskog duha, dijaloga, unapređenje jedinstva koje je povezano s Kristovom voljom (usp. Iv 17, 21).

Zakonik kanonskoga prava iz 1983. godine; osoba u Crkvi; kršćanin; zajedništvo s Katoličkom crkvom; odijeljena braća; red primanja u puno zajedništvo

nije evidentirano