hrvatski

Pravilnik suda u kanonskoj znanosti i sudskoj praksi

Autor u radu prikazuje narav, svrhu, sadržaj i naslovnika pravilnika suda. Zakonodavac u VII. knjizi Zakonika, Postupci, izričito ne određuje da svaki crkveni sud mora imati pravilnik, no na temelju kan. 1602, § 3 dadne se razabrati korisnost i obveza donošenja. U kan. 1602, § 3 zakonodavac upotrebljava pojam ordinatio tribunalis u kontekstu iznošenja obrana i prigovora: »Što se tiče dužine obrana, broj primjeraka i drugih pojedinosti te vrste, neka se obdržava sudska odredba.« Latinske riječi ordinatio tribunalis u hrvatskom prijevodu Zakonika prevedene su kao sudska odredba, a trebale su biti prevedene kao sudska uredba, ili možda jasnije, kao pravilnik suda (usp. DC, u čl. 240, § 2). Osim spomenutoga u kan. 1602, § 3 pravilnikom suda mogu se urediti i druga područja djelovanja suda o kojima Zakonik ili uputa Dignitas connubii šute ili se prizna »pomoćna mjerodavnost« krajevnog prava. Pravilnikom suda mogu se urediti izvršavanja i razrađivanja odredbi koje se odnose na: 1) statični dio postupka ; 2) dinamični dio postupka. Donošenje pravilnika treba promatrati isključivo u pozitivnome svjetlu, kao izraz stvarnog zauzimanja za kvalitetu i besprijekornost rada sudova, kako u postupku, tako i u meritumu. Većina sudova u Crkvi u Hrvatskoj nalazi se pred jednim novim normativnim izazovom, tj. da na prijedlog djelatnika suda mjerodavna zakonodavna crkvena vlast donese pravilnik suda.

Zakonik kanonskog prava, postupci, pravilnik, uredba, pravilnik suda

nije evidentirano