hrvatski

Ostavština Tihomila Vidošića u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu

Djelovanje Tihomila Vidošića (Boljun, Istra 1.7.1902. – Zagreb, 24.1.1973.) može se u potpunosti razumijeti tek ako se sagledaju svi aspekti njegovog djelovanja: bio je skladatelj, dirigent, pedagog, aranžer. U početku samouk, prvu glazbenu poduku dobio je kod Ivana Matetića Ronjgova (1880.-1960.), a 1923. upisao je studij kompozicije i dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, iako službeno nije dovršio studij sve do 1961. U međuvremenu je diplomirao orgulje (1920) i preuzeo posao vojnog kapelnika, te je službovao u Tuzli od 1930. i u Mostaru tri godine kasnije. Godine 1941. je mobiliziran te se vratio u Zagreb gdje je bio upraviteljem Glazbene škole oružanih snaga (1942.-1945.). Od 1945. do svoje smrti 1973. radio je kao profesor teorijskih predmeta na novoosnovanoj Gradskoj glazbenoj školi (kasnije Glazbenoj školi Pavla Markovca u Zagrebu), skladao je i razvijao svoj skladateljski stil, često posvećujući svoja djela sastavima koje je vodio, kao i svojim učenicima koji su rado izvodili njegove skladbe, tehnički i stilski prilagođene njihovom uzrastu. Veći dio ostavštine pronađen je 2004., skoro slučajno. Autorica je u ovom radu razvrstala i katalogizirala građu (kao osnovu diplomskog rada) što je dalo preduvijet za daljnja istraživanja Vidošićevog skladateljskog rada. Alojzije Seder, koji je ostavštinu otkupio, darovao ju je Hrvatskom glazbenom zavodu gdje je pohranjena pod Inventarnim brojem 38. Ostavština se sastoji od knjiga (uglavnom o glazbi), tiskanih muzikalija, rukopisnih materijala, te različitih tipova dokumentacijske građe (pisama, poruka, popisa [djela], kao i 4 verzije skladateljeve autobiografije). Knjige i dokumenti su katalogizirani koristeći program Microsoft Word dok je notna građa, prema standardima RISM-a, popisana u programu ISIS. Najzanimljiviji i najvrijedniji dio ostavštine su svakako Vidošićevi rukopisi, većinom unikatni primjerci – kao npr. dugo tražena partitura Vidošićevog najpoznatijeg djela, komične opere Stari mladić. Sigurno je da to nije kompletna ostavština koja je bila u posjedu Vidošića ili njegove udovice Štefice – dio je uništen (uglavnom vlagom), a dio je prodan prije nego je došao u posjed Alojzija Sedera što je otežalo donošenje relevantnih zaključaka (npr. o skladateljevom odnosu prema vlastitim djelima). U ostavštini se nalaze Vidošićevi originalni radovi, obrade (uključujući obrade narodnih pjesama i plesova), kao i prijepisi skladbi drugih autora. Od Vidošićevih skladbi neke su sačuvane u potpunosti i u dobrom stanju, ali može se naći i veći broj klavirskih izvadaka (bez orkestracije/instrumentacije), kao i skica s oznakom „završeno“. Cilj ovog rada bio je sistematizirati građu iz ostavštine Tihomila Vidošića, te pokazati barem dio njegovih interesa kako bi možda potakla daljnja istraživanja i izvedbe djela ovog gotovo zaboravljenog hrvatskog skladatelja.

Tihomil Vidošić; ostavština; Hrvatski glazbeni zavod; Zagreb

nije evidentirano