Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 682167

Arhitektura barokne katedrale


Horvat-Levaj, Katarina
Arhitektura barokne katedrale // Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku / Horvat-Levaj, Katarina (ur.).
Dubrovnik - Zagreb: Gradska župa Gospe Velike, Dubrovnik ; Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2014. str. 121-211


Naslov
Arhitektura barokne katedrale
(Architecture of the Baroque Cathedral)

Autori
Horvat-Levaj, Katarina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku

Urednik/ci
Horvat-Levaj, Katarina

Izdavač
Gradska župa Gospe Velike, Dubrovnik ; Institut za povijest umjetnosti, Zagreb

Grad
Dubrovnik - Zagreb

Godina
2014

Raspon stranica
121-211

ISBN
978-953-7875-14-5

Ključne riječi
Dubrovnik, katedrala, barok, Rim, Stjepan Gradić, Andrea Bufalini, Tommaso Napoli
(Dubrovnik, cathedral, Baroque, Rome, Stjepan Gradić, Andrea Bufalini, Tommaso Napoli)

Sažetak
Dubrovačka katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije – Gospa Velika (1671.–1713.) jedno je od rijetkih arhitektonskih ostvarenja rimskoga baroka na tlu Hrvatske. Riječ je o trobrodnoj nadsvođenoj bazilici s poprečnim brodom i kupolom, monumentalne volumno-prostorne organizacije i vrhunske plastičke raščlambe. U navedenom klasično koncipiranom arhitektonskom tipu, primjerenom katedrali, barokno vrijeme nastanka izraženo je u centralizaciji longitudinalnog prostora naglaskom na križištu pod kupolom te u porastu plasticiteta raščlambe glavnog pročelja prema središnjoj osi. Povod za gradnju nove katedrale bilo je rušenje romaničke katedrale u potresu 1667. godine, a organizator cijelokupnog pothvata bio je opat Stjepan Gradić. Naručvši projekt u Rimu kod arhitekta Andree Bufalinija, organizirao je i vođenje gradnje, koja je nastavljena i nakon njegove smrti. Tijekom gradnje duge četiri desetljeća, pojedini voditelji gradnje unijeli su u rimski projekt nove značajke, a u tom pogledu ističe se udio sicilijanskog arhitekta svjetskoga glasa, Tommasa Napolija. Tako oblikovana, dubrovačka katedrala zadobila je pečat posebnosti i u okviru talijanskih baroknih trobrodnih bazilika. Ne samo da kvalitetom svoje prostorne organizacije i plastičke raščlambe može stati uz bok bilo koje srodne talijanske građevine, već i originalnom kombinacijom rimskih i sicilijanskih značajki, nalazi svoje mjesto u razvoju talijanske barokne arhitekture. Istodobno objedinivši stilske izraze dviju različitih talijanskih sredina svjedočanstvo je političkih i prijateljskih veza Dubrovačke Republike s vječnim gradom Rimom i Kraljevstvom Dviju Sicilija. Kao takva, ostala je izolirano umjetničko ostvarenje u onodobnom graditeljstvu južne Hrvatske, odnosno istočnojadranske regije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
020-0202684-2706 - Arhitektura i urbanizam Hrvatske od 16. do 18. stoljeća - ishodišta i kontekst (Katarina Horvat-Levaj, )

Ustanove
Institut za povijest umjetnosti, Zagreb

Autor s matičnim brojem:
Katarina Horvat-Levaj, (13594)