hrvatski

Idiosinkratske reakcije kao nuspojave antiepileptičke terapije

Idiosinkratske reakcije (IR) su nuspojave koje se ne mogu objasniti poznatim farmakološkim mehanizmima djelovanja lijekova. Čine oko 10% svih nuspojava. Pojavljuju se najčešće nepredvidljivo kod osjetljivih osoba, u prvih nekoliko tjedana od primjene lijeka i nisu ovisne o dozi. Relativno su česte u bolesnika liječenih antiepilepticima. Prema mehanizmu djelovanja dijele se na izravno citotoksične, imunološki posredovane i “ off- target reakcije“. Kožne hipersenzitivne reakcije su najčešće IR na aromatske antiepileptike kao što su karbamazepin, okskarbamazepin, fenobarbital, fenitoin i lamotrigin. Manifestiraju se kao blagi eritematozni i makulopapulozni osip, a mogu se razviti i teške, za život opasne nuspojave: Toksična epidermalna nekroliza (TEN), Stevens- Johnson sindrom (SJS) i DRESS sindrom (Drug Rash with Eosinophilia and Systemic Symptoms). Aromatski antiepileptici metaboliziraju se pomoću citokroma P450 pri čemu se, kao intermedijarni produkti, stvaraju toksični arenski oksidi koji se razgrađuju pomoću epoksid hidrolaze. U slučaju da nema njihovog uklanjanja, mogu uzrokovati direktnu citotoksičnost ili djelovati kao antigeni i pokrenuti imunološki odgovor. Genetska predispozicija također igra važnu ulogu u razvoju SJS/TEN, a odnosi se na HLA sustav. Prikazujemo četvero djece u dobi 5-14, 5 godina, koja su nakon primjene aromatskih antiepileptika razvila za život opasne idiosinkratske reakcije. Dječaku (5g.) je zbog epileptičkog statusa složenih parcijalnih napadaja uveden lamotrigin (ukupno 75 mg). Kada se nakon 13 dana od uvođenja terapije razvio TEN, premješten je u našu kliniku. Nakon ukidanja lamotrigina, tijekom praćenja već 3, 5 godine nije imao recidiva napadaja, niti je dobio antiepileptik. Drugi dječak, koji boluje od cerebralne paralize, u dobi 8 godina dobio je parcijalni epileptički napadaj s generalizacijom. SJS se razvio 24. dan nakon uvođenja okskarbamazepina zbog čega je taj lijek zamijenjen valproatom. Djevojčica (11, 5 g.) je razvila TEN 16. dan liječenja karbamazepinom koji je uveden zbog toničko kloničkog napadaja. EEG je pokazao fokalne promjene, a MR mozga polimikrogiriju lijevo temporalno. Levetiracetam je uveden zbog recidiranja napadaja. DRESS sindrom je razvila djevojčica (14, 5 g.) koja boluje od tvrdokorne parcijalne epilepsije sa sekundarnom generalizacijom, 14. dan nakon dodavanja okskarbamazepina valproatu. Iako se IR rijetko javljaju, zbog težine bolesti potrebno je postepeno uvođenje antiepileptika uz stalni nadzor. IR zahtijevaju neodgodivo ukidanje uzročnog antiepileptika. Zbog postojanja križne preosjetljivosti (40-80%) među aromatskim antiepilepticima, bolesnicima koji su već imali IR ne preporuča se primjena lijekova iz iste skupine.

idiosinkratske reakcije; antiepileptička terapija

nije evidentirano

engleski

Idiosincratic reactions as adverse effects of antiepileptic therapy

Idiosinkratske reakcije (IR) su nuspojave koje se ne mogu objasniti poznatim farmakološkim mehanizmima djelovanja lijekova. Čine oko 10% svih nuspojava. Pojavljuju se najčešće nepredvidljivo kod osjetljivih osoba, u prvih nekoliko tjedana od primjene lijeka i nisu ovisne o dozi. Relativno su česte u bolesnika liječenih antiepilepticima. Prema mehanizmu djelovanja dijele se na izravno citotoksične, imunološki posredovane i “ off- target reakcije“. Kožne hipersenzitivne reakcije su najčešće IR na aromatske antiepileptike kao što su karbamazepin, okskarbamazepin, fenobarbital, fenitoin i lamotrigin. Manifestiraju se kao blagi eritematozni i makulopapulozni osip, a mogu se razviti i teške, za život opasne nuspojave: Toksična epidermalna nekroliza (TEN), Stevens- Johnson sindrom (SJS) i DRESS sindrom (Drug Rash with Eosinophilia and Systemic Symptoms). Aromatski antiepileptici metaboliziraju se pomoću citokroma P450 pri čemu se, kao intermedijarni produkti, stvaraju toksični arenski oksidi koji se razgrađuju pomoću epoksid hidrolaze. U slučaju da nema njihovog uklanjanja, mogu uzrokovati direktnu citotoksičnost ili djelovati kao antigeni i pokrenuti imunološki odgovor. Genetska predispozicija također igra važnu ulogu u razvoju SJS/TEN, a odnosi se na HLA sustav. Prikazujemo četvero djece u dobi 5-14, 5 godina, koja su nakon primjene aromatskih antiepileptika razvila za život opasne idiosinkratske reakcije. Dječaku (5g.) je zbog epileptičkog statusa složenih parcijalnih napadaja uveden lamotrigin (ukupno 75 mg). Kada se nakon 13 dana od uvođenja terapije razvio TEN, premješten je u našu kliniku. Nakon ukidanja lamotrigina, tijekom praćenja već 3, 5 godine nije imao recidiva napadaja, niti je dobio antiepileptik. Drugi dječak, koji boluje od cerebralne paralize, u dobi 8 godina dobio je parcijalni epileptički napadaj s generalizacijom. SJS se razvio 24. dan nakon uvođenja okskarbamazepina zbog čega je taj lijek zamijenjen valproatom. Djevojčica (11, 5 g.) je razvila TEN 16. dan liječenja karbamazepinom koji je uveden zbog toničko kloničkog napadaja. EEG je pokazao fokalne promjene, a MR mozga polimikrogiriju lijevo temporalno. Levetiracetam je uveden zbog recidiranja napadaja. DRESS sindrom je razvila djevojčica (14, 5 g.) koja boluje od tvrdokorne parcijalne epilepsije sa sekundarnom generalizacijom, 14. dan nakon dodavanja okskarbamazepina valproatu. Iako se IR rijetko javljaju, zbog težine bolesti potrebno je postepeno uvođenje antiepileptika uz stalni nadzor. IR zahtijevaju neodgodivo ukidanje uzročnog antiepileptika. Zbog postojanja križne preosjetljivosti (40-80%) među aromatskim antiepilepticima, bolesnicima koji su već imali IR ne preporuča se primjena lijekova iz iste skupine.

idiosincratic reactions; antiepileptic therapy

nije evidentirano