hrvatski

Arhitektura Gradićeve katedrale

Ponovna izgradnja dubrovačke katedrale najveći je pothvat u obnovi grada nakon potresa 1667. godine i najveći uspjeh opata Stjepana Gradića u tom pothvatu. Dizanje iz pepela porušene prvostolnice, posvećene Bogorodici – Gospi Velikoj – Gradić je doživio kao simboličnu obnovu grada-države i zalog zahvalnosti providnosti. Svjedoče to njegove riječi: »U plemenitom i velikodušnom pothvatu na koji su se – nakon strašnih pokolja prouzročenih potresom i požarom – stavila naša Preuzvišena Gospoda da ponovno izgrade porušenu domovinu, najvažnije djelo, gotovo temelj i potpora svakom drugom djelu ove vrste, jest bez ikakve sumnje gradnja matične crkve, zgrade važnije od bilo koje druge za nastavljanje političkog života.« Još više od ovih nadahnutih redaka, o odnosu Gradića prema tom uzvišenom zadatku, svjedoči, dakako, i samo djelo, monumentalna trobrodna katedrala s transeptom i kupolom, projektirana po njegovoj zamisli u Rimu 1671. godine, nad čijom je gradnjom bdio sve do kraja života 1683. godine, ne doživjevši njezina dovršenja 1713. godine, četrdeset godina nakon početka gradnje, i sto godina nakon svog rođenja.

Dubrovnik ; katedrala ; barok ; Rim ; Stjepan Gradić

nije evidentirano