hrvatski

Vizualizacija nacionalnog idioma u zagrebačkom opernom kazalištu 19. stoljeća

Jedan od glavnih ciljeva tvoraca nacionalnog kazališta u Zagrebu u 19. stoljeću bio je promovirati nacionalnu ideju – u njezinim verbalnim, glazbenim i vizualnim aspektima. Članak predstavlja vizualizaciju nacionalne tematike artikuliranu u tri skupine: - glazbena ikonografija kazališnih zdanja ; - ikonografija kostima i uređenja scene u nacionalnim operama ; - koreografija u nacionalnim operama. Pored toga u obzir se uzima i kôd odijevanja dostojanstvenika koji su nazočili opernim izvedbama, ukoliko su vezane za manifestacije nacionalnog. Ključan je problem ove studije nedostatak vizualnih izvora o uprizorenju nacionalnih opera, pa ih je stoga moguće predstaviti isključivo na temelju opisa u novinskim izvješćima. Unatoč tome, u svakoj od triju grupa bilo je moguće slijediti namjere njihovih autora spram nacionalne teme u izboru predstavljenih likova, u izboru plesova ili igara koje se smatraju nacionalnima, kao i u kostimima i opremi junaka i članova zbora, pomoću kojih se prikazivao kontinuitet kulturne tradicije, razgraničenje nacionalnog teritorija i jedinstvo naroda. Analiza pokazuje izrazito reprezentativnu nacionalnu vizualizaciju u prvoj hrvatskoj nacionalnoj operi Ljubav i zloba (Love and Malice) Vatroslava Lisinskog (1819-1854), praizvedenoj 1846, slijedom koje je crescendo nacionalnog osjećaja postigao svoj vrhunac izborom bana Josipa Jelačića 1848. U drugoj polovici 19. stoljeća, kada su nacionalno kazalište i njegova opera već bili utemeljeni, nacionalne opere Ivana Zajca (1832-1914) uprizoravale su na manje raskošan način, da bi krajem stoljeća interes za nacionalna operna djela drastično opao.

nacionalno kazalište, Zagreb, 19. stoljeće, nacionalna opera, glazbena ikonografija, kostimografija, koreografija

nije evidentirano