hrvatski

Vis i Komiža - stanje u prostoru i izgradnja 1960-ih

Udaljenost otoka od obale i pučinski karakter glavna su određenja uvjeta koji su utjecali na razvoj otoka Visa. Njegova geografska pozicija na pomorskim putevima rezultirala je svojevrsnom dvojnošću loklanih zajednica, koje kroz najveći dio povijesti otoka iskazuju, s jedne strane, zatvorenost i samodostatnost, a s druge otvorenost različitim vanjskim utjecajima. Ta dvojnost očituje se i u karakteru dvaju ključnih otočkih naselja - Visa i Komiže, odnosno u kontrastu između izrazitije pučke arhitekture Komiže i meandrirane kompozicije obalne fasade grada Visa s trgovima koji uvećavaju njezin prostor i razrađuje formulu splitskih Prokurativa u odnosu na zatvoreno pročelje Dioklecijanove palače, što je jedinstven urbanistički morfem na jadranskoj obali. Gotovo jednako jedinstven jest i skroman i vrlo zanimljiv korpus moderne poslijeratne arhitekture. Oslanjajući se na prvi poratni prostorni plana otoka iz 1960-ih, prikazat ćemo građevinsko i prostorno stanje na početku procesa poslijeratne obnove, jednako kao i odabrane sastavnice spomenutoga korpusa. Izgrađeni na suvremenim konstrukcijama i upotrebom novih materijala, inovativn i podjedanko osjetljivi na datosti izgrađenoga, kao i prirodnoga okruženja, spomenuti objekti unose nove prostorne vrijednosti i nove funkcionalne tipove u urbano tkivo otoka Visa. Raspodijeljene između Komiže i Visa, mahom vezani uz obrazovane i kulturne funkcije, oni ne samo da simbolički potvrđuju emancipatorski, prosvjetiteljski karakter novoga društvenoga poretka, već spomenuti dualitet dovode u pitanje na vrlo kompleksan način.

lokalno; univerzalno; funkcionalni dualitet; modernizam; arhitektira; socijalizam

nije evidentirano