hrvatski

Obredno osnivanje gradova u srednjovjekovnoj Slavoniji

Na područjima koje su u ranom srednjem vijeku naselile skupine Slavena, otkrivaju se posljednjih petnaest godina prostorne tročlane strukture kojima su vođe obredno utvrđivale i legitimirale plemensku (župnu) vlast. Ustrojavanjem takvih struktura pretkršćanski su svećenici profani (kaotični) prostor, njima tuđ, nerazumljiv, nepogodan za življenje u njemu, učinili svetim, svojim, razumljivim, pogodnim za život. Pritom su pazili da vrhovne bogove (Peruna koji je preuzeo ulogu Stvoritelja i skrbi za sveti red, njegova zmijolikog suparnika Velesa i Majku vlažnu zemlju poznatu pod nadimkom Mokoš) rasporede tako da se iz krajolika može iščitati mitsko kazivanje o tim bogovima. Njihove tri točke pak tvore trokut. Odnosi među bogovima određeni su dramom: Veles krade Perunu ženu i odvodi ju u svoj svijet, a Perun ju silom preotima. Jedan od kutova takvoga trokuta stoga uvijek ima oko 23°, a to predstavlja, astronomski gledano, otklon Zemljine osovine od okomice na ekliptiku po kojoj se Zemlja kreće oko Sunca. To je trebalo asocirati na opažanje da je Sunce/Mokoš jednu polovicu godine (ljeti) bliže nebeskom Perunu, a drugu (zimi) podzemnom Velesu. To potvrđuju odnosi dviju većih stranica kojih se dužine odnose približno kao 1:√2: manje u pravilu odražavaju odnose Peruna i Velesa s Mokoši, a veća je odraz napetosti koja vlada između muških bogova. U Hrvatskoj smo potvrdili, manje-više pouzdano, postojanje takvih trokuta kod Ivanca, Zagreba, Dugoga Sela, pod zapadnim Papukom, pod Učkom, kod Ogulina, na Pagu i na Pelješcu, te, možda, jedan veliki sjeverno od Međimurja. No uz takve velike „plemenske“ trokute otkrili smo manje, također uvijek s kutom veličine od oko 23°, ali gotovo nikada sa spomenutim odnosom stranica u vrijednosti 1:1, 41, nego oko 1:1, 2, 1:1, 26, 1:1, 6 ili 1:1, 8, što govori o njihovim drukčijim funkcijama. Popratni tragovi upućuju na zaključak da su bili povezani s mitskim kazivanjima o Perunovoj i Mokošinoj djeci, konjolikim božanstvima plodnosti (Jarilu/Jurju i Mari/Morani) i njihovu odnosu prema roditeljima. Nerijetko su povezani s velikima i tvore složenije strukture, a služili su vjerojatno potrebama manjih seljačkih zajednica. Funkcija im je, očito, bila pospješiti plodnost i rodnost seoskih njiva i stada. Nedavno smo između Drave i Save uočili takve tročlane prostorne strukture i na područjima gdje su u pretkršćansko vrijeme počela nastajati urbana naselja (gradovi u današnjem smislu), pri čemu imamo osim topografskih elemenata i arheološke nalaze koji mogu pripomoći tumačenjima. Otkriveni su, na primjer, u Varaždinu i Zagrebu, također sa Sunčevim kutom od oko 23°, ali s drukčije raspoređenim božanstvima u prostoru. To ukazuje na potrebu otkrivanja mitskoga sadržaja upisana u tu vrstu ideograma. Otkrivanje tragova ovakvih obrednih činova pri nastajanja gradskih aglomeracija i njihovo interpretiranje olakšat će nam uvid u njihovu ranu povijest i popuniti naše spoznaje.

Slaveni; mitologija; pokrštavanje; obredno organiziranje prostora

nije evidentirano