hrvatski

Iščitavanje srdžbe i straha u hrvatskoj antiturskoj epici XVI. stoljeća

U radu se analizira reprezentiranje srdžbe i straha u hrvatskoj antiturskoj epici XVI. stoljeća. Temeljni istraživački korpus čine dva duža autorska epska djela (B. Karnarutić, A. Bratosaljić Sasin) te šest anonimnih epskih pjesama, dok u širi korpus za komparativnu analizu ulaze i druga hrvatska epska djela svjetovne tematike iz istog vremena te tri kanonska epa od 16. do 19. st. (M. Marulić, I. Gundulić, I. Mažuranić). Analiza se usredotočuje na četiri razine iskazivanja straha i srdžbe: 1) izravno imenovanje ; 2) perifrastično označavanje ; 3) opisivanje ; 4) prešućivanje ili zamjena drugim emocijama. Rasprava pruža uvid u dio emocionalnog vokabulara analiziranih tekstova te promišlja značenje dviju emocija u epskom diskurzu XVI. stoljeća, ali i u cjelokupnoj književnoj kulturi tog razdoblja.

emocionalni vokabular, epski diskurz, imanentna aksiologija, tematologija, motiv

nije evidentirano