hrvatski

Praxis filozofija i teorija umjetnosti

Unutar marksističke terminologije 'praxis filozofija' često se veže za lingvističko- teorijski pojam kojeg je u svojim „Zatvorskim bilježnicama“ koristio Antonio Gramsci referirajući njime najčešće na filozofiju marksizma ili preciznije Marxovu filozofiju. Međutim, u kontekstu marksističke filozofske misli termin označava i filozofski pravac nedogmatskog marksizma vezan za grupu, časopis i školu čiji najveći utjecaj pada u 60e i 70e godine u Hrvatskoj, odnosno Jugoslaviji, a koji se u užem smislu odnosi na kritičku marksističku struju unutar ideologije samoupravnog socijalizma, dok se u širem veže uz postavke humanističkog marksizma na internacionalnom planu. Iako se praksisovci, osim Danka Grlića, nisu eksplicitno bavili teorijom umjetnosti, a i sam se Grlić bavio više teorijom estetike, ona je implicitno ugrađena u sam pojam prakse i tiče se središnjeg pojma praxis filozofije koji se odnosi na ljudsko stvaralaštvo i samostvaralaštvo. Samim time bitna odrednica praxis filozofije jest koncept poiesisa kojeg je antička grčka filozofija razlučila od praxisa i theorie, a kojemu je pripadala umjetnička djelatnost, odnosno proizvodnja.

humanistički marksizam, praxis filozofija, časopis Praxis, Korčulanska ljetna škola, Gajo Petrović, Milan Kangrga, teorija odraza, socijalistički realizam, avangarde

Rad je prihvaćen za objavljivanje u knjizi "Marksizam u doba hibridnih teorija: savremena materijalistička estetika, filozofija i teorija umetnosti i medija", Nikola Dedić, Rade Pantić (ur.), Orion Art, Beograd