hrvatski

Autorizacija Balkana ili tko je osvojio pravo na glas?

U cjelokupnoj raspravi oko distinkcija balkanizama i orijentalizama tek se sporadično spominje autorska pozicija kritičara obaju ovih diskursa, odnosno njihova pripadnost zapadnjačkoj znanstvenoj infrastrukturi koja ih u konačnici legitimira. Polazeći od načelnih teza Marije Todorove o tome što je balkanizam, ovdje nastojimo pobliže propitati i sam položaj iz kojeg se definira taj pojam, te za kojim se "rezervoarima znanja" poseže u njegovim dokazivanjima. Bez namjere dubinske analize refleksivnog polja pojedinih autora ili pojedinačnih naslova balkanističke kritike, cilja se na prepoznavanje mogućih problemskih čvorišta, prije svega cirkularnog kritičarskog posezanja za metaforikom mentaliteta koja se ujedno kritizira, ili korištenje analitičkih binarnih opreka pomoću kojih se dokazuje štetnost "esencijalističkog" binarnog pogleda na svijet te, konačno, na zadatost i kodiranost prihvatljivih tema (nacionalizam, rat, identitet, etnicitet) unutar kojih se oblikuje.

Balkan; balkanistički diskursi

nije evidentirano