hrvatski

Izbor genotipova pšenice (Triticum aestivum L.) tolerantnih na sušu pomoću polietilen glikola

Vodni stres je jedan od najznačajnijih abiotskih čimbenika koji utječu na smanjenje prinosa pšenice. Kako bi se ostvario dobar sklop i brz početni porast vrlo je bitna tolerantnost biljke na vodni stres u početnim fazama razvoja, dakle za vrijeme klijanja i nicanja. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi tolerantnost na vodni stres u fazama klijanja i ranog porasta klijanaca kod 10 hrvatskih genotipova pšenice. Proučavana su svojstva: % proklijalih zrna s minimalnom duljinom korjenčića 3 mm, masa svježe tvari korijenja i izdanka te masa suhe tvari korijenja i izdanka. Istraživanje je provedeno u dva dijela, a u prvom su proučavana svojstva koja se odnose na klijanje. Zrna su postavljena u Petrijeve posude s 4 različite koncentracije vodene otopine polietilen glikola (PEG), koja je simulirala različite razine vodnog stresa, odnosno u vodu (kontrola). Proklijala zrna brojena su svakih 24 h tijekom 7 dana. U drugom dijelu pokusa proučavana su svojstva koja se odnose na rani porast klijanaca. Klijanci pšenice uzgajani su 7 dana u Petrijevim posudama u Hoaglandovoj otopini (kontrola) i u Hoaglandovoj otopini s 4 različite koncentracije PEG. Pokusom je utvrđeno da su na vodni stres u fazi klijanja najtolerantnije sorte Lucija, Divana i Banica, s time da je Divana pokazala najveću tolerantnost u uvjetima najjačeg vodnog stresa. Prema vrijednostima mase svježeg korijenja i nakupljanja suhe tvari u izdancima u uvjetima vodnog stresa, osim sorte Divana, tolerantnima na vodni stres u ranoj fazi vegetativnog porasta možemo smatrati slijedeće sorte: Kaja, Kuna, Srpanjka, Super Žitarka, a prema kriteriju mase svježeg korijenja također i Lipa i Žitarka. Postotak isklijalih zrna bio je u jakoj negativnoj korelaciji s masom svježe tvari izdanaka (-0, 76*) kao i masom svježe tvari korijena (-0.80**).

vodni stres; pšenica; polietilen glikol

nije evidentirano