hrvatski

Otti Berger: „Pokažite mi da me niste zaboravili !“

Tekstilna radionica i njezini dizajneri, koji su u Bauhausu a i nakon njega, bili poprilično marginalizirani, u posljednje se vrijeme sve više istražuju te se u kontekstu Bauhausa razmatraju kao jednako važan stvaralački i kreativni element te škole. Otti Berger hrvatska je dizajnerica čije je umjetnički i stvaralački potencijal najvećim djelom oblikovala upravo Tekstilna radionica Bauhausa. Rođena je 1898. u mjestu Zmajevac u Baranji, koje je u vrijeme njezina rođenja bilo u sklopu tadašnje Austro-Ugarske države. Kako se ponekada u dokumentima kao mjesto njezinog rođenja navodi Vörösmart (mađarski naziv za Zmajevac) često je stoga svrstavaju među mađarske umjetnice. Nakon završene Više djevojačke škole u Beču upisala se na Kraljevsku akademiju za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu koju je pohađala od 1922. do 1926., nakon toga, krajem godine odlazi na Bauhausa u Dessau. Početkom 1927. godine službeno se upisala na studij, najprije je odslušala pripremni tečaj „Vorkurs“ kod László Mohloy-Nagya i predavanja kod Paul Kleea i Vassilya Kandinskyog. Nakon toga se upisala u Tekstilnu radionicu te je diplomirala 1930.godine. U jesen 1931. Godine, na preporuku dotadašnje voditeljice Gunte Stölzl, preuzela je vodstvo Bauhausove tkalačke radionice Iako je Otti Berger samostalno vodila radionicu i odrađivala sve pedagoške, proizvodne i praktične dijelove nastave, ona ipak nikada nije službeno imenovana voditeljicom. Novi direktor Mies van der Rohe vodstvo Tekstilne radionice povjerio je dizajnerici Lilly Reich a Otti Berger je imenovao njezinom zamjenicom. Tijekom rada sa studentima razvila je vlastiti curiculum koji se bazirao na iskustvima nekadašnje studentice Bauhausa i iskusne tekstilne dizajnerice, bliske industriji s potrebama klijenata u fokusu tijekom stvaranja novih rješenja. Nakon odlaska iz Bauhausa 1932. godine Otti Berger je otvorila vlastiti „Atelje za tekstil“ u Berlinu. Cijelo vrijeme uspješno je surađivala s brojnim tekstilnim tvrtkama koje su proizvodile tekstil po njezinim inovativnim rješenjima. Zbog svog židovskog podrijetla 1936. godine dobila je zabranu rada u Njemačkoj i bila je prisiljena zatvoriti tvrtku. Većina profesora s Bauhausa, uključujući i njenog zaručnika, arhitekta Ludwiga Hilberseimera, uspjela je dobiti vizu i otići u Ameriku. Otti Berge je također to pokušala jer ju je 1938. godine László Mohloy-Nagy pozvao u čikaški Novi Bauhaus. Tražeći posao i čekajući vizu u više kraćih navrata živjela je u Londonu. Zbog bolesti majke i nemogućnosti pronalaska posla u Engleskoj (nije znala jezik, bila je nagluha, bez prijatelja, za Engleze je bila Njemica )vratila se u Zmajevac 1938. godine. Nažalost, u travnju 1944. deportirana je s obitelji u Auschwitz gdje je i umrla. Zanimljiv život i kasnija uspješna karijera Otti Berger zaista su impresivni, pogotovo ako se uzme u obzir da je bila strankinja židovskog podrijetla i k tome nagluha, žena-dizajnerica u inače anonimnoj muškoj branši koja je tražila i dobila zaštitu autorskih prava u ondašnjoj izrazito nepovoljnoj političkoj klimi. Njezin tekstil se proizvodio pod njezinim imenom, označen inicijalima pisanim malim slovom „o.b.“- Otti Berger. Uz to uspjela je patentirati svoje dvije tkanine, jednu u Njemačkoj i drugu u Engleskoj. Kroz svoj rad je uspješno primjenjivala pedagoške premise Bauhausa koje potiču na eksperiment s funkcijom onog što se oblikuje u fokusu, uz uvažavanje vlastite intuitivne osjetljivosti i umjetničke slobode. Tekstil postaje „umjetnička glina“ a mogućnosti oblikovanja kroz strukturu, teksturu, fakturu i boju postaju neograničene.

Otti Berger; Bauhaus; Tekstilna radionica; tekstilni dizajn; 20. stoljeće

nije evidentirano