hrvatski

Franz Xaver Koch vs. Franjo Ksaver Kuhač. Kuhačevi glazbeni i drugi identiteti: skica za psihogram

Šturi i 'objektivizirani' podatci o tzv. identitetu Franje Ksavera Kuhača, odnosno o činjenici da je rođen kao Franz Xaver Koch od strane čisto njemačkih roditelja, da mu je materinji jezik bio njemački te da je hrvatski jezik počeo učiti tek u 21. godini života – ponavljaju se već čitavo stoljeće u leksikonima, enciklopedijama i glazbenopovijesnim pregledima. Kuhač tako pripada ovećem nizu važnih ličnosti hrvatske glazbe, kulture i društva koje su doživjele djelomičnu ili potpunu konverziju identiteta u pogledu nacionalne pripadnosti tijekom 19. stoljeća (Vatroslav Lisinski, Ivan Zajc, August Šenoa, Dmitrija Demetar, Stanko Vraz, i dr.). U referatu se propituje gdje leže mogući (skriveni ili poznati) uzroci konverzije Kuhačevih nacionalnih osjećaja i idejnih opredjeljenja u ranoj zreloj dobi. Visok intenzitet njegovih proslavenskih i antigermanskih osjećaja razmotrit će se s gledišta suvremenih stavova teorije emocija unutar individualne psihologije. S druge pak strane, Kuhačevo ideologijsko laviranje unutar proslavenskog opredjeljenja za panslavensku, južnoslavensku i/ili hrvatsku opciju dovodi se u vezu s određenim zbivanjima na širem društvenom, političkom i kulturnom planu, pa će se tako razmotriti s gledišta društvene psihologije i suvremenih sociokulturnih teorija. Moguće je također pretpostaviti da su njegovi kasniji cjeloživotni proslavenski emotivni stavovi bili autentični dio njegova identiteta, dok se za laviranje na idejno-ideološkom planu može pretpostaviti da je bilo pod utjecajem dnevno- političkih konotacija. Iz druge perspektive, u rezultanti predloženih teza postavlja se pitanje koliko je Kuhačeva naglašeno nacionalno proslavenski orijentirana glazbena i muzikološka ideologija posljedica na osobnu i intimnu razinu projiciranih društvenih konstrukata u stvaranju modernog nacionalnog identiteta, odnosno – vice versa – koliko su Kuhačevi osobni, ali javno iznošeni stavovi i iskustva (kao moguća studija slučaja) pridonijeli kao komponenta stvaranju moderne hrvatske nacije i njezinih ideologija. Napokon, na najširoj općoj razini, ponudit će se teza kako u takvoj konstruktivističkoj interakciji pojedinačnog i općeg pitanje izvornog etniciteta nije predstavljalo odlučujući faktor u stvaranju i doživljaju identiteta, tj. da izvitoperena nacionalistička 'teorija krvi i tla' iz kasnijih vremena nije imala svoju podlogu u većini teorija i praksa ranih nacionalnih pokreta 19. stoljeća, pa ni u konkretnom slučaju pitanja identiteta F. Ks. Kuhača.

Franjo Ksaver Kuhač; identitet; psihogram; individualna psihologija; socijalna psihologija; kognitivna psihologija; psihodinamički model; tipologija ponašanja; kulturni identitet

nije evidentirano