hrvatski

Razlike dinamike smanjenja broja Philadelphia-pozitivnih stanica u bolesnika s kroničnom mijeloičnom leukemijom koji se liječe imatinibom i nilotinibom

Cilj: Istražiti kako se liječe i prate bolesnici oboljeli od Philadelphia pozitivne kronične mijeloične leukemije na Odjelu hematologije Kliničkog bolničkog centra Split. Usporediti rezultate citogenetičkog i molekularnog odgovora bolesnika koji se liječe imatinibom i nilotinibom, te ih usporediti sa rezultatima u literaturi. Preporučiti daljnji plan praćenja za istraživanu skupinu. Ispitanici i metode: Istraživanje je retrospektivna klinička presječna studija. Izvori podataka su: medicinska dokumentacija od 24 bolesnika, liječena od Philadelphia pozitivne kronične mijeloične leukemije od lipnja 2010. do lipnja 2013. godine na Odjelu hematologije Kliničkog bolničkog centra Split. Izdvojeni su osnovi podatci o bolesniku (spol, dob), podatci o načinu liječenja, vrijednosti citogenetskog i molekularnog odgovora, te podatci o nuspojavama liječenja. U istraživanju su uspoređivane postignute vrijednosti odgovora na terapiju imatinibom i nilotinibom i protokol liječenja sa smjernicama Europske mreže ze leukemiju (ELN) i Hrvatske kooperativne grupe za hematološke bolesti (Krohem). Rezultati: Istraživanje je provedeno na pacijentima u dobi od 55 do 64 godine. Prosječno su bili 42, 5 mjeseci na terapiji jednim ili drugim lijekom. Devet bolesnika (35, 5%) je zbog rezistencije ili intolerancije na imatinib prešlo na liječenje nilotinibom. Kompletan citogenetski odgovor (CCgR) je postiglo ukupno 20 bolesnika (83, 3 %). Kad u izračun uključimo samo bolesnike koji imaju potpunu medicinsku dokumentaciju, CCgR je prosjeku postignut 12, 8 mjeseci od početka terapije. Molekularni odgovor postiglo je ukupno 18 bolesnika, u prosjeku nakon 17, 7 mjeseci od početka terapije U posljednje dvije godine praćenja, bolesnici su u prosjeku imali 2, 9 PCR mjerenja godišnje. Zaključak: Bolesnici sa KML liječeni su prema ELN i Krohem smjernicama, te imaju uspješniji terapijski odgovor u usporedbi s drugima objavljenim u dostupnoj literaturi. Nema statistički značajne razlike u molekularnom odgovoru između skupina koje se liječe imatinibom i nilotinibom. Potrebna je naknadna potvrda rezultata nakon duljeg praćenja.

kronična mijeloična leukemija; PCR; inhibitori tirozin kinaza

nije evidentirano