hrvatski

Proizvodno-potrošne bilance poljoprivrednih proizvoda u Hrvatskoj

Cilj Studije je utvrditi globalne okvire za osmišljavanje i provođenje mjera državne potpore u hrvatskoj poljoprivredi. Iz temeljnog cilja proizašle su slijedeće istraživačke zadaće:  ustvrditi samodostatnost Republike Hrvatske za najvažnije poljoprivredne proizvode i proizvode prvog stupnja prerade (šećer, vino, biljna ulja i mliječne prerađevine) na temelju proizvodno-potrošnih bilanci;  izračun potreba Republike Hrvatske za najvažnijim poljoprivrednim proizvodima i proizvodima prvog stupnja prerade;  odrediti dohodovni potencijal hrvatskog tržišta poljoprivrednih proizvoda;  predložiti strateške preporuke za određivanje razine, strukture i oblika potpore poljoprivrednoj proizvodnji;  dati analitički prikaz količine i vrijednosti poljoprivredne proizvodnje;  ustvrditi promjene u mjesečnom prometu i kolebanju cijena za glavne poljoprivredne proizvode. Analiza samodostatnosti pokazuje da je Hrvatska danas manjkava sa svim vrstama poljoprivrednih proizvoda, posebice svim vrstama mesa osim peradskog, mlijekom, povrćem i kontinentalnim voćem te šećerom. Posljednjih godina smanjen je samo manjak biljnih ulja zbog povećanja domaće proizvodnje uljarica. Hrvatska je u suvišku sa peradskim mesom, kukuruzom, vinom, mandarinkama i pšenicom. Analiza vanjsko-trgovinske razmjene pokazala je veliki manjak Hrvatske kod većine poljoprivredno-prehranbenih proizvoda. U razdoblju od 1996. do 1999. godine vanjskotrgovinska razmjena Hrvatske poljoprivredno-prehrambenih proizvoda bila je negativna, a najveći manjak je dostignut godine 1997. i to od 455 milijuna američkih dolara. U zadnje dvije godine promatranog razdoblja smanjuje se uvoz i izvoz promatranih proizvoda s tim da je smanjenje uvoza puno brže, pa je došlo i do značajnog smanjenja vanjskotrgovinskog manjka godine 1999. na 275 milijuna američkih dolara. Srazmjerno promatrano, manjak Hrvatske u razmjeni poljoprivredno prehrambenih proizvoda je 73 US $ po stanovniku godišnje. To je tek nešto više od prosjeka za EU koji iznosi 71 US $ per capita te znatno je manji od velikih svjetskih uvoznika hrane. Uključenje Hrvatske u makroekonomske integracije traži da se postojeća politika potpore mora u budućnosti mijenjati u smjeru dohodovnijih programa kao što su:  izvozni programi;  programi prerade i prodaje poljoprivrednih proizvoda na domaćem tržištu;  marketing programi;  neopoljoprivredni programi (seoski turizam, obrt, kućna radinost i slično). Tijekom analiziranog razdoblja postoje predvidljive promjene proizvođačkih cijena kao i razine prometa glavnih poljoprivrednih proizvoda što je bitno za agrarnu te poglavito cjenovnu politiku Hrvatske.

poljoprivredna proizvodnja; uvoz; izvoz; struktura proizvodnje; proizvođačke cijene

nije evidentirano