hrvatski

Kršnjavi i konzervatorski rad na zaštiti tradicijske graditeljske baštine

Izlaganje nastoji osvijetliti ulogu Izidora Kršnjavog kao jednog od najvažnijih prethodnika sustavnog rada na zaštiti i očuvanju tradicijske baštine, odnosno graditeljstva. Razmatraju se polazišta, sadržaj i dosezi njegova nastojanja da afirmira narodne građevne oblike. Ta se nastojanja pokušavaju razjasniti u dvostrukom kontekstu: u sklopu njegova vremena, gdje se djelatnost Društva inžinira i arhitekata u Zagrebu pokazuje neizbježnom sastavnicom. Pokušava se problematizirati koliko je Kršnjavom stalo do očuvanja samoga narodnog graditeljstva, a koliko do primjene građevnog narodnog styla u suvremenim građevinama. Analiza pokazuje da se temeljne značajke interesa Ise Kršnjavog za narodno graditeljstvo, ali i narodnu kulturu, mogu pratiti od njega i njegova doba, preko nastojanja Antuna Radića, sve do Aleksandra Freudenreicha i Anđele Horvat. Čak se i suvremena konzervatorska služba u Hrvatskoj, koja se intenzivnije počela baviti tradicijskim graditeljstvom od 70-ih godina 20. stoljeća, svojim primarnim interesom za oblikovne značajke oslanja na polazišta Kršnjavog prema narodnoj arhitekturi. Značajna je i okolnost da tek suvremeni inženjeri i projektanti pokazuju izrazitiji interes prema ostvarenju jedne od temeljnih zamisli Kršnjavog: da značajke i oblike tradicijske arhitekture primijene u suvremenim projektima.

tradicijska baština; drvena seoska arhitektura; konzervatorski pristup; narodni građevni stil

nije evidentirano