hrvatski

Misterij zla i patnje – prastaro pitanje

Izbliza smo slijedili odnose između zla i afektivnog života, koji zapravo utemeljuje iskustvo zla i patnje. Promatrali smo subjektivni i objektivni vidik. Upozorili smo na prirodu zla, kako ga filozofija precizira. Iskustvo se dakako od pojedinca do pojedinca razlikuje pa ima i onih koji su zapravo svjedoci beznađa. Tu se postavlja specifično ljudski problem kad je čovjek iznenada lišen svog središta. Kažemo da je to neka specifično ljudska činjenica. Jedino kod čovjeka zamjećujemo mogućnost propasti središta oko kojega se čitav život odigravao i 'početka' novog života. Zbog toga se čovjek nikada ne može poistovjetiti s biljkom ili životinjom. Čovjekova je vlastitost da svoj život može prosuđivati. Odgovor na problem zla i patnje mora se oslanjati na iskustvo zla u čitavoj njegovoj složenosti. Ono postoji u različitim oblicima. Oni su nedostatni kad upit dosegne svoj maksimum tragičnog intenziteta. Međutim u tom trenutku kad filozof ne želi "izići" iz iskustvenih danosti, pojavljuje se jedini odgovor da Bog nije tek puki Stvoritelj i svemogući arhitekt. Odgovor između Boga i čovjeka pretpostavlja odnose koje filozofija ne može ustanoviti vlastitim sredstvima. Promišljanje o iskustvu zla i patnje vodi nas u predvorje. Jedino vjera u vječnu Ljubav nam pomaže da ga prijeđemo.

zlo; patnja; Bog; čovjek; ljubav; filozofija; teologija

nije evidentirano