hrvatski

Između eufemizma i disfemizma (kulturni tabui, ne/vidljivi referenti i umnažanje značenja uz pojam bolesti)

U radu kanimo rekonstruirati i tumačiti načine na koje svjesno i nesvjesno filtriramo iskustvo bolesti i jezično ga oblikujemo (od jednostavnijih i jedva metaforičnih vidova objektivizacije – dobiti, imati, otkriti, preživjeti rak ili kakvu drugu bolest, patiti od migrene i slično), preko personifikacije bolesti ili pak njezina određivanja pomoću klasičnih prostornih ili vremenskih metafora (npr. bolest se širi, napreduje, povlači ; početni stadij...), do učestalih konceptualizacija bolesti kao ratnoga sukoba (bolest napada, borba protiv opake bolesti, pobijediti bolest, žrtve bolesti....). Pritom ćemo sagledavati odnos tijela, jezika i kulture kako bismo s jedne strane rasvijetlili aspekte jezičnih tvorbi koji proizlaze iz sustava predrasuda, nerazumijevanja, praznovjerja, stida i drugih kulturno induciranih fenomena, odnosno iz objektivnih teškoća referiranja na tjelesno interiorizirano označeno dohvatno tek posredstvom „čitanja“ vanjskih simptoma, što navodi na iskliznuća iz ciljane sfere označavanja u neku drugu sferu i lako postaje čimbenikom zagubljivanja stvarnoga referenta u lancu susljednih jezičnih konstrukcija. Procesi metaforizacije pritom se čitaju kao objektivna nužnost koju nameće postojanje nikada u cijelosti dohvatnoga referenta, a dijelom kao zadanost koju tvore subjektivni momenti, poput iracionalnoga straha govornika da će izravnim imenovanjem fenomena bolest ovjeriti i učiniti stvarnom, ili pak da će se izložiti reakcijama okoline kakve želi/žele izbjeći.

eufemizam; disfemizam; bolest; metafora

nije evidentirano