hrvatski

Šagi-Bunićeve intuicije o sjedinjenju Boga i (svakoga) čovjeka kroz prizmu usporedbe Kalcedonskog koncila i Drugoga vatikanskog koncila

U članku se, na tragu Šagi-Bunićevih intuicija, istražuju dodirne točke Kalcedonskog koncila i Drugoga vatikanskog koncila pod vidom pitanja o sjedinjenju Boga i čovjeka. Iz perspektive njegovih stavova o onim mjestima gdje je kalcedonska definicija ostala „otvorena“ za daljnja i šira tumačenja, istražuje se njezin utjecaj na br. 22 Pastoralne konstitucije o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes. Pritom se, paralelno, ukazuje na činjenicu da je Šagi-Bunić anticipirao taj tekst u kojemu se iz inkarnacije Sina Božjega izvode zaključci o njegovu sjedinjenju sa svakim čovjekom. Potom se prikazuju Šagi-Bunićeva poslijekoncilska tumačenja GS 22. Iz ovako postavljene problematike dolazi se do zaključka da je pitanje sjedinjenja Boga i čovjeka ne samo locus communis kalcedonske (sjedinjenje Boga i čovjeka kao uzimanje jedne ljudske naravi) i drugovatikanske (sjedinjenje Boga i čovjeka kao uzdizanje svake ljudske naravi) preokupacije, nego da se ista međuovisnost razotkriva i u Šagi- Bunićevu opusu, i to od njegovih vrhunskih znanstvenih rezultata o kalcedonskoj kristologiji pa sve do njegove univerzalističke kristološke antropologije prepoznatljive po specifičnom tumačenju Mt 25, 40, prema kojemu je Sin Božji sjedinjen baš sa svakim čovjekom i odakle slijedi imperativ kršćanima da u svakome čovjeku vide i ljube Isusa Krista.

sjedinjenje Boga i čovjeka; Šagi-Bunić; Kalcedonski koncil; Drugi vatikanski koncil; Gaudium et spes 22

nije evidentirano