hrvatski

Iskazivanje boli u jeziku - kognitivnolingvistički pristup

Bol nas kao rijetko koje subjektivno iskustvo pozicionira (zarobljuje) u vlastito tijelo osamljujući nas u pokušaju da je razumijemo i o njoj komuniciramo. Znanstvena neovjerljivost i potpun izostanak referenta u objektivnoj stvarnosti (bol upućuje samo na sebe) verbalnu artikulaciju boli čine iznimno teškom. U odsustvu uobičajenih, doslovnih, dovijamo se kreativnim načinima neizravna, najčešće metaforična, posredovanja boli čineći je tako stvarnom za okolinu i sebe same. Postupak je to koji smo uvijek iznova prisiljeni započinjati kako bismo konvencionalizirane izraze izblijedjele sugestivnosti (gotovo podcjenjivačke spram boli koju osjećamo) zamijenili novima i svježima. Stvaramo tako pozamašan leksikon retorike boli (bol zasljepljuje, probada, guši, steže, izjeda, ona je tupa, oštra, prodorna, razarajuća, sijevajuća...). Služeći se kognitivnolingvističkim teorijskim i metodološkim instrumentarijem, pokušat ćemo analizirati takve autentične deskriptore boli (koji su postali i dijelom standardiziranog dijagnostičkog vokabulara), ali i neizravnije oblike opisivanja boli (poput izraza...kao da me netko čekićem udara po glavi... ili ...kao da me netko probada nožem...), trudeći se pritom prepoznati sustavnost metaforičkih strategija (kakve su primjerice, objektivizacija boli pomoću kakva sredstva, oružja koje ranjava naše tijelo ili pak različiti oblici vizualizacije unutrašnjosti ljudskoga tijela), ali i rekonstruirati puteve širenja značenja u složenoj jezičnoj ekspresiji boli.

verbalna artikulacija boli; metafora; deskriptori boli

nije evidentirano