hrvatski

Liturgijski tekstil iz župne crkve sv. Lucije u Kostreni

Liturgijski tekstil se prema oblicima i namjeni može svrstati u nekoliko općih kategorija ovisno o svojoj namjeni. Najčešće se dijeli na donju i gornju liturgijsku odjeću, liturgijsko odnosno svećeničko znakovlje te liturgijsku opremu oltara, tabernakula i kaleža. Gornju liturgijsku odjeću čine misnica, dalmaltika te plašt ili pluvijal. Navedene dijelove liturgijskog ruha svećenik oblači posljednje pa je njihova uloga u liturgijskom slavlju bila neosporna. Za njihovu izradu birane su tkanine čiji su uzorci ili aplicirani figuralni vez bili nosioci snažnog simboličnog značenja čime su aktivno sudjelovali u liturgijskom slavlju. Istraživačima povijesnog tekstila ti su dijelovi liturgijskog ruha vrlo zanimljivi s obzirom da su zbog svoje važnosti nerijetko bili izvedeni u skupocjenim tkaninama koje se vrlo često smatraju vrhunskim djelima umjetničkog obrta. Od 19. stoljeća s izumom mehaničkog tkalačkog stroja proizvodnja tkanina postaje serijska, što je neosporno utjecalo na njihovu kvalitetu i umjetničku vrijednost. U župnoj crkvi svete Lucije u Kostreni čuva se nekoliko predmeta liturgijskog tekstila koji se mogu datirati u razdoblje prve polovice 20. stoljeća. Riječ je o dijelovima gornje liturgijske odjeće misnicama i pluvijalima. Vrlo je vjerojatno za pretpostaviti da je ono kupljeno neposredno nakon 1912. godine kada se nakon obnove i proširenja crkve pokazala i potreba za obnovom crkvenog inventara i liturgijskih predmeta pa tako i liturgijskog ruha. Većina predmeta kupljena je u ljubljanskim prodavaonicama liturgijskih predmeta o čemu svjedoče sačuvane etikete na unutrašnjem dijelu nekolicine misnica. Iako je vrijednost ovih predmeta u kontekstu djela umjetničkog obrta relativna, obzirom na serijsku narav same proizvodnje, njihova je kulturno povijesna važnost neupitna.

Kostrena; župna crkva svete Lucije; liturgijski tekstil; 20. stoljeće

nije evidentirano