hrvatski

Kolekcionarstvo i trgovina umjetninama od tekstila u 19. stoljeću – pitanja vrijednosti i etike

Na području Serenissime je od kraja 18. stoljeća, odmah po padu Republike, i tijekom čitavog 19. stoljeća trajao proces „rasprodaje“ crkvene imovine. On je uslijedilo i bio posljedica ukinuća brojnih samostana te zatvaranja i desakralizacije niza crkava. U Veneciji je zatvoreno čak stotinjak crkava, a na tržištu su se našli predmeti koji su pripadali njihovim bogatim inventarima. Brojni oltari, skulpture, slike, liturgijska srebrnina i ruho upravo su tada kupljeni i donirani crkvama istočne obale Jadrana. U izvorima koji prate kupovinu i pribavljanje djela često se nije obraćala posebna pažnja predmetima liturgijskog tekstila pa je iz tek malobrojnih podataka teško izvesti preciznije zaključke. Pozamašna zbirka liturgijskog ruha sačuvana u župnoj crkvi u Velom Lošinju daje naslutiti da su njezini dijelovi poput oltara Giuseppea Sardija i Baldassarea Longhene te slike Bartolomea Vivarinija mogli nekad biti dijelom kolekcije umjetnina brodovlasnika Gasparea Craglietta. Poznato je da je Gaetano Grezler župnoj crkvi u Vodnjanu u zamjenu za hranu i stan ponudio, između ostaloga, i brojne predmete liturgijskog tekstila. Tako se danas u sakralnoj zbirci vodnjanske župne crkve nalazi niz predmeta poput dijelova liturgijskog kompleta za koje se u izvorima spominje da su pripadali prvom mletačkom patrijarhu Lorenzu Giustinianiu (1380–1456) te primjerice mitre svetog Grgura Barbariga, padovanskog biskupa i kardinala (1625 – 1697) za koje je opravdano pretpostaviti da su bili dio Grezlerove kolekcije umjetnina. Kolekcionari umjetnina svoje su zbirke upotpunjavali kupujući predmete izravno od crkve, ali i od velikih trgovaca i antikvara. Trgovina umjetničkim predmetima, a osobito tekstilnim, često je podrazumijevala i rezanje cjelovitih predmeta na nekoliko manjih s ciljem njihove odvojene prodaje što bi trgovcu povećavalo dobit. Ponekad su se rezali i predmeti crkvene odjeće, a gotovo redovito su se odvajali liturgijski kompleti, a njihovi dijelovi prodavali pojedinačno. Neki od njih bili su pritom i „restaurirani“, često ireverzibilnim i agresivnim metodama i to prema načelu „mimetske intergracije“ u smislu stvaranja skladne povijesne stilske cjeline. Da je takva praksa bila uobičajena svjedoči i nekoliko predmeta koji se danas nalaze u hrvatskim sakralnim i muzejskim zbirkama. Osobito su zanimljive okolnosti nabave i „restauracije“ liturgijskog ruha koje je najznačajniji hrvatski kolekcionar 19. stoljeća biskup Josip Juraj Strossmayer, u zamjenu za nove misnice, dobio od Marka Juretića, župnika grobničke crkve svetih Filipa i Jakova. Nakon pisma Ivana Tkalčića u lipnju 1875. godine o trima „…prekrasno vezenim kazulama“ od kojih jedna „…straga imade krasno izvezenu sliku sv. Petra…“ biskup već sljedeći mjesec piše Franji Račkome da ih pod svaku cijenu nabavi što je ovaj i napravio. Tri misnice koje je biskup tom prigodom kupio danas su sačuvane u formi četiriju fragmenata tkanine s apliciranim vezenim svetačkim likovima i dio su zbirke tekstila Muzeja za umjetnost u obrt u Zagrebu. Assemblage tkanina na navedenim fragmentima eklatantni je primjer restauratorsko-konzervatorskih radova 19. stoljeća, a njihova današnja sasvim neuobičajena forma posljedica je niza invazivnih zahvata. Neki od njih dogodili su se i prije Strossmayerove akvizicije dok za one koji su izvedeni prema biskupovom nalogu možemo pretpostavljati iz korespondencije s njegovim suradnicima Ivanom Tkalčićem, Franjom Račkim i Nikolom Voršakom. Grobničke misnice vrlo vjerojatno je moguće poistovjetiti sa „starim haljama s grobničkog polja“ o kojima biskupa Strossmayera iz Rima, u pismu napisanom u razdoblju između prosinca 1878. i siječnja 1879. godine, izvještava Nikola Voršak. Nadalje, Voršak navodi da ih je „..dao popuniti, i gdje valja izpraviti“, a pismu iz kolovoza 1879. izvještava:„…komadi od starih istarskih kazula svedj su u staroga Gentilija. Goniti ću ga, da ih čim prije izpravi i povrati.“

Kolekcionarstvo; trgovina; tekstil; liturgijsko ruho; 19. stoljeće

nije evidentirano