hrvatski

Determinante strukture kapitala hrvatskih poduzeća

Struktura kapitala poduzeća predstavlja odnos između ukupnih obveza i ukupne imovine poduzeća. Teorijska podloga strukture kapitala počiva na dvije osnovne teorije strukture kapitala koju čine teorija izbora i teorija postupka slaganja. S obzirom da svaka teorija sugerira kako neke varijable mogu biti korelirane s polugom poduzeća, oko tih dviju teorija znanstvenici su postavljali hipoteze shodno zemlji u kojoj je istraživanje napravljeno. Slijedom prethodnih istraživanja cilj disertacije je bio dobiti model strukture kapitala hrvatskih poduzeća. Prethodna istraživanja o strukturi kapitala uključivala su identificiranje ključnih determinanti i njihov utjecaj na strukturu kapitala. No, još uvijek ne postoji opće prihvaćeni model determinanti strukture kapitala. Različiti autori, s obzirom na domicilnu zemlju u obzir su uzimali različite determinante za koje su pretpostavljali da utječu na strukturu kapitala poduzeća. Model strukture kapitala hrvatskih poduzeća sastoji od šest determinanti koje utječu na strukturu kapitala: stupanj pokrića, veličina poduzeća, rast, materijalna imovina, porezna zaštita iz amortizacije i likvidnost. Stupanj pokrića, veličina poduzeća, rast, materijalna imovina, porezna zaštita iz amortizacije i likvidnost su u negativnoj korelaciji sa zaduženošću poduzeća, odnosno porastom svih navedenih varijabli smanjuje se zaduženost poduzeća. Negativna veza između stupnja pokrića i zaduženosti poduzeća objašnjava da se poduzeća koja raspolažu s više kapitala u odnosu na dugotrajnu imovinu, manje zadužuju. Negativna veza između veličine poduzeća i zaduženosti ukazuje da se porastom prodaje u poduzeću, poduzeća manje i zadužuju jer na taj način akumuliraju sredstva koja su im dostatna za financiranje. Veličina poduzeća također se pokazala statistički značajnom determinantom za hrvatska poduzeća. Negativna veza između veličine poduzeća i zaduženosti ukazuje da se porastom prodaje u poduzeću, poduzeća manje i zadužuju jer na taj način akumuliraju sredstva koja su im dostatna za financiranje. Negativna veza između rasta i zaduženosti poduzeća ukazuje da poduzeća s većim rastom mogu generirati više internih sredstava iz kojih se mogu financirati. Povećanjem udjela materijalne imovine u ukupnoj imovini smanjuje se zaduženost poduzeća. Ovakav rezultat ukazuje da poduzeća koja više ulažu u materijalnu imovinu ostvaruju veću profitabilnost te se manje zadužuju, odnosno financiraju se iz vlastitih sredstava. Likvidnost poduzeća također je u negativnoj vezi sa zaduženošću poduzeća ukazujući da se poduzeća koja su likvidnija manje zadužuju. Negativna veza između porezne zaštite iz amortizacije i zaduženosti poduzeća ukazuje da se u slučaju hrvatskih poduzeća, više zadužuju ona poduzeća koja manje koriste poreznu olakšicu koja proizlazi iz amortizacije. Model strukture kapitala hrvatskih poduzeća podupire teoriju postupka slaganja. Hrvatska poduzeća u potpunosti slijede hijerarhiju financiranja teorije postupka slaganja slijedeći postulate da se poduzeće primarno financira iz interno generiranih sredstava na koje utječu profitabilnost, likvidnost, rast poduzeća, veličina poduzeća i vrijednost materijalne imovine. Zaduženost poduzeća je prema teoriji, posljedica potrebe za eksternim sredstvima kada se poduzeće nije više u mogućnosti financirati internim sredstvima. Teorija izbora nije se pokazala kao značajna u strukturi kapitala hrvatskih poduzeća.

struktura kapitala; zaduženost poduzeća; determinante strukture kapitala

nije evidentirano