hrvatski

Autopoietično integriranje u bitno izmijenjenim okolnostima

Povijest Europske Unije karakterizira stalno proširenje njezina članstva, što ukazuje na atraktivnost tog integracionog procesa. Ekspanzija je kulminirala rušenjem Berlinskog zida, kada postsocijalističke zemlje hrle iz država - ne slobode, u sustav demokracije i vladavine prava. Sve to se odvijalo u ambijentu tzv. liberalnog kapitalizma, europkog tipa, kada uz profitabilnost se prepoznaje i važnost socijalne senzibilnosti. Drugim riječima, kriteriji su bili efikasno gospodarenje i demokratski politički život. Aktualna svjetska kriza kao posljedica negativnih aspekata globalizacije dovodi do recesije, velike nezaposlenosti, dužničkog ropstva, jer se nametnuo tzv. korporativni kapitalizam ("divlji kapitalizam") gdje se glorificira profit pod svaku cijenu, a značajno zanemaruje demokratizacija. Gotovo kopernikanske mijene ugrožavaju etablirani konstitucionalni inžinjering u smislu diobe vlasti, te "kočnice i ravnoteže", kao i legitimnost i legalnost vlasti na svim razinama (lokalnoj, regionalnoj, državnoj, naddržavnoj). Stoga je nužno redefinirati "top down" i "bottom up" pristup projektiranja i ozbiljenja društvenog razvoja, odnosno pošastima gloobalizacije adekvatno se mora odgovarati kroz lokalizaciju (decentralizaciju). Teoretski to je moguće putem teorije sustava, teorije samoorganizacije i teorije autopoiesis. Izazova je mnogo. Odgovori mogu biti samo timski (interdisciplinarni).

EU integracija; liberalni kapitalizam; korporativni kaitalizam; efikasnost; demokratičnost; autopoiesis

nije evidentirano