hrvatski

Kršnjavi i organizirano kućno rukotvorstvo u Hrvatskoj

Početkom devedesetih godina 20. stoljeća Iso Kršnjavi uvršten je i u povjesnicu hrvatske etnologije. Kršnjavi je sakupljao etnografsku terensku građu i predmete, organizirao izložbe, spašavao graditeljsku baštinu, poticao čitav niz suradnika, učitelja i svećenika na sakupljanje i čuvanje etnografske baštine, a u svoja predavanja na Sveučilištu uključivao etnografske podatke. Utvrđeno je da je Kršnjavi preteča hrvatske etnološke znanosti jer je razmišljao kao etnolog, koristeći u radu znanstvene metode. Danas se istražuje i analizira uloga Ise Kršnjavoga u razvoju organiziranoga kućnog rukotvorstva u Hrvatskoj. Radi se o fenomenu poznatom u srednjoeuropskim zemljama. Organizirano kućno rukotvorstvo, kućna ili narodna industrija, razvijalo se i u Hrvatskoj, osobito u zadnjoj četvrtini 19. stoljeća. Organiziranje kućnoga rukotvorstva imalo je prvenstveno ekonomsku i političku, a zatim i umjetničku i kulturnu ulogu. Svrha je izlaganja prikazati doprinos Kršnjavoga u teorijskim i praktičnim djelatnostima oko razvoja organiziranoga rukotvorstva u različitim regijama sjeverne Hrvatske, ali i njegov angažman na stvaranju ustanova i udruga koje su brinule za organizaciju i provedbu kućnoga rukotvorstva. Na dvama primjerima, lepoglavskog čipkarstva i ukrašavanja tikvica u Slavoniji, pokazat će se kako je Kršnjavi odabirao, izlučivao i preoblikovao etnografsku baštinu te konstruirao hrvatski kulturni identitet.

Iso Kršnjavi; organizirano kućno rukotvorstvo; škole; Središnji čipkarski tečaj u Beču; Lepoglava; čipkarstvo

nije evidentirano