hrvatski

Kritički pristup sportu u sociologiji i kulturalnim studijima

Premda je sport postao zahvalnim predmetom društvenih i humanističkih znanosti tek od 1960-ih naovamo, njegovo je proučavanje danas poprimilo značajne razmjere, profilirajući pritom brojne ogranke onkraj glavnih, otprije poznatih istraživačkih tokova. Još donedavno slaba zainteresiranost spomenutog dijela akademske zajednice za taj društveni i kulturni fenomen obično se povezuje s nekom vrstom kulturnog šovinizma koji preferira ozbiljne i visoke aspekte života nauštrb razonode i razbibrige, u što se sport najčešće svrstava. Zanemarivanje sporta proizišlo je i iz toga što se on uzimao zdravo za gotovo, kao po definiciji neozbiljna aktivnost namijenjena zabavi koju bi bilo besmisleno podvrgavati analizi ili, s druge strane, kao neproblematična aktivnost, neupitno dobra za pojedince i čitavo društvo. Kako su se s vremenom ti nazori očito promijenili, ne čudi da su kod istraživanja sporta u prvi plan izbila kritička tumačenja tog po mnogočemu ambivalentnog fenomena. No, i unutar kritičkog pristupa sportu postoje bitne razlike pa je namjera ovog izlaganja ukazati na to kako taj pristup funkcionira u sociologiji, a kako u kulturalnim studijima.

sport; kritički pristup; sociologija; kulturalni studiji; sportski studiji

nije evidentirano