hrvatski

Fenomen izbjeglištva i biopolitika- problematiziranje temeljnih koncepata, kulturnoantropološka perspektiva

Doktorski rad pod naslovom „Fenomen izbjeglištva i biopolitika – propitivanje temeljnih koncepata, kulturnoantropološka perspektiva“ razmatra fenomen izbjeglištva (pojavu izbjeglica, apatrida i azilanata) u odnosu na modernu politizaciju biološkog života (tematiziranu konceptom biopolitike). Točnije, u radu se tematizira način na koji je politizacija biološkog života utjecala na politike, predodžbe, diskurse, institucionalne prakse stvorene za „suočavanje“ sa fenomenom izbjeglištva tj. sa grupama ljudi koji su izgubili članstvo u nekoj od političkih zajednica. U današnjem kontekstu, dominantnoj modernoj političkoj zajednici – naciji-državi. Kao što i u naslovu stoji navedenoj problematici se pristupa kritički, propitivanjem temeljnih koncepata koji utječu na izbjegličke političke i institucionalne prakse te dominantne predodžbe i diskurse. To znači da se kritički propituje cijeli politički i ideološki kontekst nastajanja fenomena izbjeglištva. Točnije pokazuje se kako na političke i institucionalne prakse koje utječu na formiranje izbjegličkih identiteta bitno djeluje cjelokupna struktura Zapadne moderne politike. U radu se analizira kako na fenomen izbjeglištva ključan utjecaj ostvaruju temeljni političko- filozofski koncepti kojima se opisuje struktura moderne politike i epohe moderne te fenomen politizacije biološkog života. U tom smislu tematiziraju se i propituju politički koncepti nacije-države, suvereniteta, državljanstva itd. te ih se povezuje sa konceptima moderna i postmoderna prateći njihov utjecaj na fenomen izbjeglištva. Navedena problematika prati se na dvije analitičke razine: na sinkronijskoj i dijakronijskoj razini. Strukturalna analiza je upotpunjena kritičkim povijesnim pregledom razvoja fenomena. Rad se temelji na opsežnom istraživanju relevantne literature iz različitih disciplina društveno- humanističkih znanosti (filozofija, pravo, povijest, politologija, kulturna antropologija, izbjeglički studiji itd.). Pored literature koriste se raznovrsni izvori (službeni dokumenti međunarodnih organizacija, statistički izvještaji, pravilnici), uz navedene izvore u radu se koristi postupak autoetnografije vlastita iskustva tj. autorova osobna sjećanja budući da je i sam bio izbjeglica. U konačnici se u radu iscrtavaju konture tzv. biopolitičkog stanja koje vrši hegemonijski utjecaj na fenomen izbjeglištva na globalnoj razini.

izbjeglištvo; biopolitika; moderna; postmoderna; biopolitičko stanje; humanitarizam

nije evidentirano