hrvatski

Doprinos Artura Schneidera inventarizaciji hrvatske umjetničke baštine – nekoliko krčkih primjera osamdeset godina kasnije

Od trenutka objavljivanja antologijskog putopisa Thomasa Grahama Jacksona nastao je niz značajnih doprinosa poznavanju umjetničke baštine kvarnerskih otoka i priobalja. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća ističu se oni austrijskih povjesničara umjetnosti i konzervatora Wilhelma Antona Neumanna, Hansa Folnesicsa i Lea Planisciga te Emilija Laszowskog i Dragutina Kniewalda. Profesor Artur Schneider je s fotografom Đurom Griesbachom boravio na otoku Krku u rujnu 1933. godine, u sklopu dugogodišnjeg Akademijina projekta proučavanja, popisivanja i fotografiranja umjetničke baštine. Gotovo istovremeno, Istra te otoci Cres i Lošinj objavljeni su u Santangelovu Inventario degli oggetti d'arte d'Italia – Provincia di Pola. Prema izvještaju objavljenom naredne godine u Ljetopisu JAZU, obišli su tridesetak mjesta, a u njih petnaest su naišli na „znatnije i važnije spomenike“. Stotinu dvadeset i pet tada učinjenih snimaka pohranjeno je, zajedno s preostalima, u danas već znamenitu Schneiderovu fotografijskom arhivu Strossmayerove galerije starih majstora HAZU te predstavljaju prvi pokušaj sustavnog katalogiziranja spomeničke baštine ovog kvarnerskog otoka. O njihovoj vrijednosti za istraživače, osamdeset godina nakon kapitalna Schneiderova rada, svjedoči i nekoliko izdvojenih krčkih primjera. Dosadašnja saznanja o umjetninama, poneka vrlo slabo poznata znanstvenoj zajednici, ovdje će biti sintetiziana i nadopunjena novim.

Artur Schneider; Paris Bordone; drvena renesansna skulptura; 16. stoljeće; Krk

nije evidentirano