hrvatski

Majstor neidentifikacije

O identifikaciji, poistovjećivanju piše se danas vrlo često, naprimjer o identifikaciji mnogih gledatelja s pojedinim filmskim likovima. Jubilaran povod prilika je da se istakne neobična pojava u hrvatskoj književnosti. Njezin još uvijek nedostignut prozni i dramski majstor, Miroslav Krleža, jedan je od najvećih europskih zastupnika neidentifikacije. Jedan je od prijeko potrebnih projekata u znanstvenom pristupu Krleži registar njegovih vrijednosnih pridjeva. Već se na temelju čitanja fikcionalnih i publicističkih djela može pretkazati da je u ekstremnoj opreci između pozitivnih i negativnih značenja golem postotak biti na negativnoj strani. Bez obzira na to da li autor karakterizira ljudske likove ili ambijente, predmete ili stanja, strelica će gotovo uvijek biti uperena prema negativnom polu, dopuštajući pomake od mraka, turobnosti i živčanog rasapa do kriminala, bahatosti ili otužne rezignacije. Čistih boja sreće i uznositosti, panteističkih ekstaza sjedinjavanja s prirodom, sa suncem, morem, plavetnilom, ima samo u mladoga Krleže. No već u ranome dramskom djelu Kraljevo ekstaza završava u kaosu.

Hrvatska književnost; povijest književnosti

nije evidentirano