hrvatski

Evaluacija dijagnostičkih kriterija za endemsku nefropatiju

EN je kronična nefropatija aristolohične kiseline čija se učestalost nije bitnije mijenjala posljednjih tri desetljeća. U EN selima bilježi se pomak u postavljanju dijagnoze EN prema starijoj dobi. Ostali i rizični u EN selima vjerojatno neće razviti nefropatiju bubući da su prije tri desetljeća u dobi u kojoj se sada nalaze spomenute SZO podskupine (45-50 godina) bili oboljeli od EN, a rizični i ostali sada nemaju znakove bubrežne bolesti što otvara pitanje ranije izloženosti spomenutih podskupina etiološkom čimbeniku kao i pitanje mogućeg nestanka EN. Anemija koja je inače obilježje kronične bubrežne bolesti nije se pokazala dobrim biljegom u razlikovanju pojednih SZO podskupina pa više ne treba biti uključena u dijagostičke kriterije. Osim toga, nije bilo razlike između kontrolnih i EN sela kao niti između pojednih SZO podskupina test trakom za eritocituriju, pa time taj test nije dobar test probira za tumor prijelaznog epitela mokraćnog sustava. Iako ranu fazu EN karakterizira oštećenje proksimalnog tubula određivanje LAP se nije pokazalo korisno u razlikovanju pojednih SZO podskupina kao niti EN sela od kontrolnih sela. Osim toga, progresijom nefropatije naročito u uznapredovaloj fazi prisutna je intersticijska fibroza a TGFβ je ključni čimbenik u procesu bubrežne fibroze (99). Prema nekim istraživanjima koncentracija TGFβ u mokraći ne pokazuje povezanost sa stupnjem bubrežne fibroze (153 ; 171). U našem istraživanju TGFβ u mokraći nije se pokazao korisnim kako u razlikovanju pojednih SZO podskupina tako i u dijagnosticiranju EN. Procjena bubrežne funkcije prema MDRD jednadžbi kao i uzdužni promjeri i debljina parenhima bubrega su se pokazali kao značajni pokazatelji u razlikovanju pojednih SZO podskupina u ovom istraživanju te bi ih trebalo uključiti u dijagnostičke kriterije za EN. Također jedan od značajnih biljega u probiru i dijagnosticiranju EN u istraživanju bio je i α1mCR. Na temelju naših rezulatata granična vrijednost za probir populacije u EN selima bi trebala biti 23, 5 mg/g kreatinina, a ne dosadašnjih 15 mg/g , dok za postavljanje dijagnoze EN 31, 5 mg/g kreatinina. Pozitivna obiteljska anamneza za EN za 5, 8 puta povećava vjerojatnost oboljenja od EN u odnosu na one bez pozitivne anamenze pa je bitan kriterij u probiru populacije u EN selima ali i u dijagnosticiranju EN. Ukupno gledajući, osobe s pozitivnom obiteljskom anamnezom za EN što odgovara podskupini rizičnih prema SZO kriterijima kao i onih s α1mCR iznad 23, 5 mg/g kreatinina koji u ovom istraživanju obuhvaćaju dio podskupine sumnjivih prema SZO kriterijima čine posebno ugrožene skupine za razvoj EN te zahtjevaju redovito medicinsko praćenje.

endemska nefropatija; nefropatija aristolohične kiseline; dijagnostički kriteriji; TGFβ

nije evidentirano