hrvatski

Hrvatski sustav oporezivanja dobiti s posebnim osvrtom na politiku poticanja stranih i domaćih ulaganja i politiku transfera dobiti

Republike Hrvatska je prva zemlja u svijetu koja je, po preporuci skupine njemačkih stručnjaka, uvela u svoj porezni sustav potrošnju kao poreznu osnovicu na području izravnih poreza - poreza na dobit i poreza na dohodak. To je imalo za posljedicu da se hrvatski sustav oporezivanja dobiti i oporezivanja dohotka odlikuje s nekoliko specifičnih riješenja u oporezivanju ovih objekata, kod čega su svakako najvažniji institut zaštitne kamate pri oporezivanju dobiti, te neoporezivanje dohotka od dividendi i dohodaka od kamata pri oporezivanju dohotka. Prema tvorcima ovog koncepta oporezivanja ovakav izbor poreznih osnovica kod oporezivanja dobiti i dohotka posebno je za preporučiti za tranzicijske zemlje koje izrazito pate od nedostatka kapitala i da bi se potakli procesi za stvaranje kapitala, te privukao kapital iz razvijenih zapadnih zemalja, porezni sustav mora imati slijedeća obilježja: (1) mora jamčiti da je stvaranje kapitala neoporezivo, te (2) da je porezni sustav privlačan s gledišta stanog ulagača. U tu svhu osnovica poreza na dobiti koja se umanjuje za zaštitnu kamatu ima za cilj da se iz osnovica oporezivanja dobiti izuzmu prividni (inflatorni) dobici, te da se postigne neutralnost između posuđenih i vlastitih izvora financiranja. Stručna stajališta o insitutu zaštitne kamate još su uvijek vrlo različita. No, bez obzira na to, njen utjecaj na visinu poreza na dobit u proteklim godinama bio je vrlo značajan. Isto tako je činjenica da je insitut zaštitne kamate unaprijed podijelio poduzetničke organizacije na one kojima ovaj institut jako odgovara (kapitalno intezirne djelatnosti) i na one kojima on nije tako povoljan (radno intezivne djelatnosti). I to je svakako jedan od važnih razloga zašto se Prijedlogom nacrta zakona o porezu na dobiti kojeg je izradilo Ministarstvo financija Republike Hrvatske predlaže napuštanje ovog instituta. Politika poticajnih mjera, te poreznih i carinskih povlastica ostvaruje se u Republici Hrvatskoj u najvećoj mjeri kroz odredbe Zakona o poticanju ulaganja, te Zakona o područjima posebne državne skrbi. Iako se očekivanja od Zakona o poticanju ulaganja kao temeljnog zakona kojim se generalno uređuje politika poticaja ulaganja tek trebaju konkretno potvrditi u praksi, jer je ovaj Zakon stupio na snagu u mjesecu srpnju 2000-te godine, ipak se već danas može kritički ukazati na neka riješenja i organičeni domet njegovih učinaka. Kao najvažnija kritička napomena koja se odnosi na Zakon o poticanju ulaganja svakao se odnosi na odredbu prema kojoj korisnici poticajnih mjera, poreznih i carinskih povlastica mogu biti ulagači koji ulažu iznose od najmanje 10 milijuna kuna.

porez; dobit; ulaganja; poticanje; transfer dobiti

nije evidentirano