hrvatski

Utjecaj stranog vlasništva banke na njezin kreditni rizik u zemljama srednje i istočne Europe: dinamički panel modeli

Nakon izbijanja globalne financijske krize dolazi do rasta nenaplativih kredita u cijelom svijetu. S velikim udjelima nenaplativih kredita prvo su se suočile razvijene zemlje, a s određenim vremenskim pomakom do dramatičnog rasta nenaplativih kredita je došlo i u zemljama srednje i istočne Europe. Do izbijanja financijske krize upravljanje kreditnim rizikom banaka zemalja srednje i istočne Europe nije značajno zastupljeno u znanstvenoj literaturi jer je od početka ovog tisućljeća pa do početka globalne financijske krize udio nenaplativih kredita u ukupnim kreditima kontinuirano opadao. Interes istraživačke javnosti u pred kriznom razdoblju je zaokupljao utjecaj stranih banaka na razvoj bankovnih sustava u zemljama srednje i istočne Europe. Ipak, nedavna dramatična vijest iz Slovenije od preko 30% nenaplativih kredita banaka, ali i izvješća iz drugih zemalja u kojima udio nenaplativih kredita u prosjeku prelazi 15% su ukazala na rastući problem nenaplativih kredita u srednjoj i istočnoj Europi i nametnula nužnost istraživanja kreditnog rizika banaka u tim zemljama. Prema dosadašnjim istraživanjima na kreditni rizik banke utječu tri skupine pokazatelja: specifični pokazatelji poslovanja banke, specifični pokazatelji bankovne industrije i makroekonomsko okruženje zemlje u kojoj se nalazi banka. S obzirom na dominaciju banaka u stranom vlasništvu u bankovnim sustavima srednje i istočne Europe te razlike u poslovanju između banaka u domaćem i stranom vlasništvu nameće se pitanje: postoji li razlika u kreditnom riziku banaka s obzirom na vlasništvo banke? Dakle, ovo istraživanje nadograđuje prethodna istraživanja kreditnog rizika uvodeći vlasništvo banke kao bitnu determinantu kreditnog rizika. Nadalje, osim što dosadašnje modele kreditnog rizika nadograđuje uvođenjem vlasništva banke kao dodatnog pokazatelja poslovanja banke, pretpostavka ovog istraživanja je da postoji razlika u utjecaju određenih pokazatelja poslovanja banke na kreditni rizik između banaka u domaćem i stranom vlasništvu kao i da postoji razlika između utjecaja makroekonomskog okruženja na kreditni rizik banke s obzirom na njezino vlasništvo. Dodatno, smatra se da na kreditni rizik banaka u stranom vlasništvu, koje su dio multinacionalnih bankovnih grupacija, utječu pokazatelji poslovanja banke majke i makroekonomsko okruženje u zemlji banke majke. Rezultati istraživanja u potpunosti potvrđuju rezultate dosadašnjih istraživanja prema kojima pokazatelji poslovanjabanke, kao što su profitabilnost i kapital banke negativno utječu na kreditni rizik, dok likvidnost banke pozitivno utječe na kreditni rizik. Koncentracija bankovnog sustava povećava kreditni rizik banke. Utjecaj pokazatelja makroekonomskog okruženja banke je također očekivan, tj. inflacija i kreditna kamatna stopa pozitivno utječu na kreditni rizik, dok rast BDP-a negativno utječe na kreditni rizik. Rezultati istraživanja su pokazali da je potrebno dvije godine da se kreditni rast odrazi na rast kreditnog rizika banaka u domaćem i stranom vlasništvu. Ipak, utjecaj kreditnog rasta na kreditni rizik je znatno intenzivniji kod banaka u domaćem vlasništvu. Dakle, dobiveni rezultati su u skladu s očekivanjem jer su strane banke započele kreditni rast nešto prije nego li domaće banke pa su mogle iskoristiti kreditni potencijal, tj. ostvariti kreditni rast bez da ugroze kvalitetu kreditnog portfelja i bile su orijentirane na kreditiranje velikih poduzeća i stanovništva koji su u pravilu manje rizični klijenti. Nadalje, rezultati istraživanja su pronašli dokaze da postoji razlika utjecaja profitabilnosti na kreditni rizik banke s obzirom na njezino domaće ili strano vlasništvo. Dokazano je da rast profitabilnosti banke u domaćem vlasništvu smanjuje njezin kreditni rizik, dok su rezultati za banke u stranom vlasništvu sasvim drugačiji. Naime, rast profitabilnosti iz prethodnog razdoblja utječe negativno na kreditni rizik banke, dok rast profitabilnosti od prije dvije i tri godine utječe pozitivno na kreditni rizik. Ovakvi rezultati u potpunosti potvrđuju pretpostavku da menadžeri banaka u stranom vlasništvu podcjenjuju kreditni rizik u cilju ostvarivanja što većeg profita koji im osigurava dodatne bonuse te da nisu toliko zainteresirani za dugoročno poslovanje banke jer potpisuju ugovore na kratko vrijeme. Imajući u vidu da se dobit ostvarena u banci kćeri uglavnom povlači u središnjicu, a razina kapitala u banci kćeri drži na minimalnoj razini i rezultate ovog istraživanja prema kojima banke u stranom vlasništvu podcjenjuju kreditni rizik da bi prikazali veće stope profita, nameće se nužnost da regulatori u zemljama srednje i istočne Europe zahtijevaju veće stope jamstvenog kapitala u odnosu na razvijene zemlje iz kojih banke majke dolaze. Na taj način bi smanjili mogućnost propadanja banaka i istodobno povećali stabilnost bankovnog sustava. Takoer, rezultati dodatno argumentiraju potrebu stvaranja nadnacionalne regulatorne i supervizijske mreže koja bi nadzirala poslovanje multinacionalnih banaka. Također, rezultati su ukazali da postoje razlike u utjecaju makroekonomskog okruženja banke na kreditni rizik banke s obzirom na njezino domaće ili strano vlasništvo. Prema teorijskim pretpostavkama i uočenim razlikama u poslovanju bilo je očekivano da banke u domaćem vlasništvu intenzivnije reagiraju na promjene u makroekonomskom okruženju. Promjene u inflaciji i rastu BDP-a se intenzivnije odražavaju na rast kreditnog rizika banaka u domaćem vlasništvu, dok se promjena kreditnih kamatnih stopa intenzivnije odrazi na kreditni rizik banaka u stranom vlasništvu. Intenzivniji utjecaj rasta kreditne kamatne stope na kreditni rizik banaka u stranom vlasništvu nije u potpunosti neočekivan jer su visoke kamatne stope bile jedan od glavnih razloga za ulazak u zemlje srednje i istočne Europe pa su na rast kreditnih kamatnih stopa gledale kao na mogućnost ostvarivanja dodatnog profita očito zanemarujući rizik koji visoke kamatne stope sa sobom nose. Navedeni rezultat je u skladu s dobivenim rezultatima o povezanosti profitabilnosti i kreditnog rizika banke s obzirom na vlasništvo. Banke u stranom vlasništvu koje su dio multinacionalnih kompanija imaju dodatne determinante kreditnog rizika. Dakle, model kreditnog rizika stranih banaka sadrži i pokazatelje poslovanja banke majke i to: profitabilnost, veličinu, likvidnost i kapital te sklonost kreditnom riziku banke majke i pokazatelje makroekonomskog okruženja zemlje banke majke: rast BDP-a, kreditnu kamatnu stopu i likvidnost. Utjecaj makroekonomskog okruženja iz zemlje banke majke kao i utjecaj pokazatelja poslovanja banke majke na kreditni rizik ukazuju da središnje banke manje mogu utjecati na kreditne politike banaka s velikim udjelom stranog vlasništva. Navedeno smanjuje učinkovitost monetarne politike u tim zemljama, ali ukazuje i na nužnost povezivanja s regulatorima banaka iz zemalja banki majki. Može se reći da su rezultati istraživanja u potpunosti potvrdili opravdanost uvođenja vlasništva banke kao bitne varijable kreditnog rizika. Razlika u kreditnom riziku između banaka u domaćem i stranom vlasništvu se ogleda u utjecaju kreditnog rasta na kreditni rizik, utjecaju profitabilnosti na kreditni rizik i utjecaju makroekonomskog okruženja na kreditni rizik. Dodatno, na kreditni rizik banke kćeri utječu pokazatelji poslovanja banke majke i makroekonomsko okruženje banke majke. Na temelju svega navedenog može se zaključit da je potvrđena prva glavna hipoteza ovog istraživanja kojom se tvrdi: Postoji razlika u kreditnom riziku banke s obzirom na njezino domaće ili strano vlasništvo. Osim što nadograđuje prethodna istraživanja uvođenjem vlasništva banke, ovo istraživanje nadograđuje dosadašnja istraživanja kreditnog rizika u načinu odabira najbolje metodologije. Dosadašnja istraživanja nisu dovoljno pažnje posvećivala odabiru panel procjenitelja pa su često korišteni procjenitelji panel modela koji ne odgovaraju karakteristikama uzorka istraživanja ni dinamici kreditnog rizika. Iz njihovih rezultata je vidljivo da se rezultati značajno mijenjaju s obzirom na korišteni procjenitelj. Za odabir odgovarajućeg procjenitelja treba dobro poznavati sve prednosti i nedostatke navedenih procjenitelja. Dodatnu poteškoću u odabiru procjenitelja stvara neistraženost procjenitelja na konačnim uzorcima. Da bi se odredio najprikladniji procjenitelj dinamičkih panel modela za potrebe ovog istraživanja provedene su Monte Carlo simulacije kojima su se uspoređivala svojstva četiri procjenitelja dinamičkih panel modela koji su prema rezultatima dosadašnjih istraživanja pokazali najbolja svojstva. Rezultati simulacija su pokazali da Blundellov i Bondov procjenitelj pokazuje najmanju pristranost u većini simuliranih uzoraka čija su svojstva prilagođena svojstvima uzorka istraživanja te je na taj način dokazana i druga glavna hipoteza kojom se tvrdi: Postoji procjenitelj dinamičkih panel modela koji je najbolji za procjenu kreditnog rizika banke s obzirom na njeno vlasništvo u zemljama srednje i istočne Europe.

kreditni rizik; dinamički panel modeli

nije evidentirano