hrvatski

EFIKASNOST STRUKTURE BANKOVNIH IZVORA

Empirijska istraživanja bankovne strukture kapitala prilično su rijetka, a u posljednje vrijeme, gotovo nezaobilazno, u svjetlu problematike Baselskih sporazuma, stavljaju naglasak na adekvatnost kapitala. Ovaj rad nastao je u namjeri da se, na primjeru bankovnih poduzeća, oplemene empirijska istraživanja teorijskih aspekata (i)relevantnosti strukture kapitala, umjesto standardne orijentacije na nefinancijska poduzeća. Determinante strukture bankovnog kapitala su brojne, po prirodi raznovrsne i različitog stupnja signifikantnosti. Izbor instrumenata financiranja banke tako ovisi o makroekonomskim, prudencijalnim i tržišnim čimbenicima. Odabir pojedine strategije financiranja banke ima svoje uzroke i posljedice. Sukladno tome cilj istraživanja postaje: ispitivanje načina na koji se, u okviru zadanog okruženja, naslijeđenih i tekućih rezultata, banke u Republici Hrvatskoj financiraju te posljedice takvih odabira u smislu ostvarenih pokazatelja profitabilnosti. Naposljetku, na temelju rezultata empirijskog istraživanja donose se zaključci i smjernice efikasnijeg upravljanja izvorima financiranja banaka u Republici Hrvatskoj. Efikasnost strukture bankovnih izvora analizira se uz pomoć ekonometrijske metode dinamičke panel analize za 28 banaka u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2003 do 2008. Heterogene financijske strukture banaka značajne su za objašnjenje razlika u financijskoj uspješnosti banaka. Pri tome se kao pokazatelji financijske uspješnosti uzimaju prinos na ukupnu aktivu, prinos na vlastiti kapital i operativna marža. Rezultati istraživanja sukladni su teorijskim zaključcima o međuovisnosti rizika i povrata te blagotvornim učincima financijske poluge na profitabilnost, dok je za neka nesuglasja rezultata i teorijskih postavki kritično bilo uočavanje višestrukih učinaka uvođenja granične obvezne rezerve. Rastući troškovi financiranja banaka prvi su korak u destabiliziranju tržišta i svojevrsna uvertira u pogoršanje uvjeta financiranja zajmotražitelja, financiranje rizičnijih plasmana i kreditnu kontrakciju. S obzirom na nedovoljan štedni kapacitet domaćih ekonomskih subjekata orijentiranost na međunarodne tokove kapitala trebala bi ostati dugotrajna mogućnost domaćih banaka. Koliko je ovo realno, u kojem volumenu i po kojim troškovima ipak nije sagledivo u daljoj budućnosti, a uvelike ovisi i o diskrecijskim odlukama nadzornih autoriteta. Konačni zaključak o održivosti postojećeg načina financiranja banaka tako u ovom radu izostaje budući da uvelike ovisi o napretku cjelokupnog gospodarstva, prilikama na međunarodnom međubankarskom tržištu i potezima prudencijalnih autoriteta. Prema tome i preporuke efikasnijeg upravljanja su prilično općenite naravi.

struktura kapitala; komercijalne banke; profitabilnost; Hrvatska.

nije evidentirano