hrvatski

PRIMJERENOST KAPITALNIH ZAHTJEVA ZA STABILNOST BANKARSKOG SEKTORA

U radu se teorijski i empirijski istražuju mikroekonomske posljedice primjene kapitalnih zahtjeva u kontekstu stabilnosti bankarskog sektora. Stabilnost bankovnog poslovanja analizira se parcijalno kroz pokazatelje kvalitete aktive, visine zarade te pokazatelje regulatorne kapitaliziranosti. Ključna teza koja se empirijskim istraživanjem potvrđuje jest da je regulacija banaka kroz kapitalne zahtjeve primjeren instrument za stabiliziranje poslovanja banaka. Time se odbacuju u brojnim radovima zastupljene hipoteze o kapitalnim zahtjevima kao redundantnom obliku regulacije banaka s brojnim neželjenim nuspojavama prepoznatim prvenstveno u povećanju rizičnosti aktiva. U ovisnosti od općeg gospodarskog okruženja dokazuje se da se pokazatelji stabilnosti bankovnog poslovanja mogu pogoršati. Pažljiviji nadzor i restriktivnija regulacija kapitala kod velikih i slabo kapitaliziranih banaka ključne su preporuke za reformu promatrane regulatorne mjere i preduvjet buduće stabilnosti bankarskog sektora. Empirijska provjera izvršena je na uzorku banaka iz 10 zemalja jugoistočne Europe (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Rumunjska, Bugarska, Albanija, Grčka) u post-tranzicijskom razdoblju, točnije u razdoblju od 2000-2010. Na uzorku propalih banaka iz 15 članica Europske unije potvrđuje se važnost dovoljne kapitaliziranosti za smanjenje društvenih troškova nastalih u slučaju njihove propasti.

kapitalni zahtjevi; bankovna stabilnost; regulacija banaka; mikroekonomski pristup; jugoistočna Europa; EU-15; dinamički panel model; diskriminacijska analiza.

nije evidentirano