Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 678445

Farmakogenomika i upalne bolesti crijeva


Čuković-Čavka, Silvija; Božina, Nada
Farmakogenomika i upalne bolesti crijeva // Farmakogenomika i farmakovigilancija - sprječavanje nuspojava u individualizaciji terapije – upute i smjernice / Božina, Nada ; Macolić-Šarinić, Viola (ur.).
Zagreb: Medicinska naklada, 2013. str. 49-58


Naslov
Farmakogenomika i upalne bolesti crijeva
(Pharmacogenomics and inflammatory bowel disease)

Autori
Čuković-Čavka, Silvija ; Božina, Nada

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, ostalo

Knjiga
Farmakogenomika i farmakovigilancija - sprječavanje nuspojava u individualizaciji terapije – upute i smjernice

Urednik/ci
Božina, Nada ; Macolić-Šarinić, Viola

Izdavač
Medicinska naklada

Grad
Zagreb

Godina
2013

Raspon stranica
49-58

ISBN
978-953-176-645-6

Ključne riječi
Farmakogenomika, upalne bolesti crijeva, TPMT
(Pharmacogenomics, inflammatory bowel disease, TPMT)

Sažetak
Tiopurinski lijekovi (azatioprin, 6-merkaptopurin i 6-tiogvanin) se najčešće koriste u liječenju upalnih bolesti crijeva i akutne limfoblastične leukemije u dječjoj dobi. Tiopurinmetiltransferaza (TPMT) je glavni enzim odgovoran za metabolizam tiopurinskih lijekova koji za postizanje terapijskog (citotoksičnog) učinka trabaju konverziju u tiogvaninske nukleotide. Međutim ta konverzija može biti blokirana metilacijskim ili oksidacijskim procesima. Proces metilacije ovisi o aktivnosti TPMT. Metabolička aktivnost TPMT je pod značajnim utjecajem polimorfizama otkrivenih u genu TPMT. Približno 89% populacije ima visiku aktivnost enzima i homozigoti su za normalne, „divlje“ alele, 11% nasljeđuje intermedijarne razine enzimske aktivnosti i nosioci su jednog normalnog i jednog varijantnog alela, dok u 1 od 300 osoba izostaje aktivnost enzima jer su homozigoti za oba varijantna alela (TPMT). U bolesnika sa smanjenom aktivnosti TPMT a koji primaju standardne doze tiopurina može doći do nakupljanja tiogvaninskih nukleotida što može rezultirati ozbiljnom pa i fatalnom mijelosupresijom. Genotipizacija TPMT ima prednosti pred fenotipizacijom koja se temelji na određivanju aktivnosti TPMT u eritrocitima, jer na rezultate fenotipizacije mogu utjecati transfuzije krvi koje je bolesnik primao unutar tri tjedna. Genotipizacija TPMT je metoda izbora jer je treba provesti samo jednom u životu, na temelju nalaza može se predvidjeti smanjena aktivnost enzima, a na rezultate ne utječu vanjski čimbenici. U literaturi nalazimo nekoliko smjernica o doziranju tiopurinskih lijekova prema genotipu TPMT.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
108-1081874-1917 - Upalne bolesti crijeva (Crohnova bolest i ulcerozni kolitis) (Boris Vucelić, )

Ustanove
Medicinski fakultet, Zagreb