hrvatski

Zavjetni spomenici Svetom Trojstvu na području sjeveroistočne Hrvatske i Vojvodine

U radu se analiziraju povijesni i ideološki aspekti podizanja nekoliko kužnih pilova posvećenih Svetom Trojstvu, postavljenih tijekom 18. stoljeća na rubnom području Habsburške Monarhije, na današnjem teritoriju sjeveroistočne Hrvatske i Vojvodine, te njihove kasnije sudbine, s naglaskom na naravi i ritmu njihovih devastacija i obnova. U fokusu istraživanja su četiri monumentalno koncipirana kužna pila od kojih je najraniji podignut u Osijeku (1729.-1730.). Dvadesetak godina kasnije, 1749., sagrađen je pil u Požegi, a zavjetni spomenici u Vojvodini podignuti su u drugoj polovici stoljeća - somborski 1774., a novosadski 1781. godine. Podignuti kao zavjetni spomenici u zahvalu za spas od kužne pošasti, pilovi su i trijumfalistički izraz rekristijanizacije, ponovnog posvajanja područja koje se stoljeće i pol nalazilo pod vlašću Osmanlija, granica čijeg dominija se još uvijek nalazi vrlo blizu. Ti su sadržaji predočeni elokventnom uporabom barokne spomeničke retorike i isporučeni u monumentalnom formatu na velikim gradskim trgovima, mjestima snažna simboličkog potencijala, što je u vremenima radikalne promjene društvenog uređenja i afirmacije različitih ideoloških predznaka provociralo snažne reakcije. Nakon 1945. godine spomenici postaju predmetom devastacije i vandalizma, a oni u Somboru i Novom Sadu u potpunosti su srušeni. Devedesetih godina prošlog stoljeća, s novim političkim obratom i uspostavljanjem novih političkih paradigmi, percepcija značaja i važnosti tih spomenika još jednom se temeljito mijenja pri čemu kužni pilovi u Požegi i Osijeku doživljavaju opsežne restauratorske zahvate, dok se u Somboru i Novom Sadu bilježe inicijative za obnovom, odnosno rekonstrukcijom srušenih spomenika.

zavjetni spomenik Sv. Trojstvu; kužni pil; Habsburška Monarhija; Osijek; Požega; Sombor; Novi Sad; barok; zaštita spomenika

nije evidentirano