hrvatski

Uloga sorte u otpornosti pšenice i ječma prema suši

Deset kultivara ozime pšenice i ozimog ječma (faktor A) uzgajano je pri različitom režimu ponude vode (faktor B) u vegetacijskim loncima tijekom vegetacije 2008./2009. godine na Poljoprivrednom institutu u Osijeku. Pokus je postavljen 13. prosinca 2008. godine i u kontroliranim uvjetima držan do 16. ožujka 2009. godine. Nakon toga su vegetacijski lonci premješteni na otvoreno u prostor zaštićen mrežom protiv ptica gdje su držani do žetve (19. lipnja 2009. godine). Pokus je postavljen kao dvofaktorijelni u tri ponavljanja, a raspored tretmana u prostoru bio je po slučajnom rasporedu. Utvrđene su vrlo značajne razlike između ispitivanih kultivara unutar tretmana bez izazvane suše i unutar tretmana izazvane suše za sva ispitivana svojstva (visina biljke i stabljike, duljina klasa, broj zrna po klasu, broj klasova po vegetacijskom loncu, masa 1000 zrna, masa zrna i masa biljaka po vegetacijskom loncu te žetveni indeks. Kultivari ozime pšenice i ozimog ječma koji su najviše zastupljeni u proizvodnji, kao i pojedini noviji kultivari, odlikuju se nizom dobrih svojstava, a posebice masom zrna (prinosom) po vegetacijskom loncu u oba tretmana, što ukazuje i na njihovu stabilnost. To su kod ozime pšenice kultivari Alka, Lucija, Katarina i Srpanjka, a kod ječma kultivari Zlatko, Bravo, Barun i Bingo. Pouzdanost utvrđivanja učinaka izazvanog stresa uslijed nedostatka vode na izražajnost gospodarskih svojstava kultivara ozime pšenice i ozimog ječma ukazuje da bi variranjem različitih abiotskih činitelja i njihovom kontrolom u pokusima gdje se koriste vegetacijski lonci mogli djelomično nadomjestiti mnogobrojne pokuse koji ispituju interakciju „genotip (kultivar) x okolina”, što zahtjeva višegodišnji skupocjeni terenski rad.

pšenica ; ječam ; uloga sorte ; otpornost prema suši

nije evidentirano