hrvatski

PLANIRANJE EDUKACIJE ZA TURISTIČKI RAZVOJ

Turistički razvoj suštinski je povezan s educiranošću i formalnim edukacijskim sustavom. Da bi se ostvarila tješnja suradnja turističkog i edukacijskog sustava potreban je takav menadžment koji će moći povezati ova dva sustava. U takvom kontekstu rad razrađuje strategijske edukacijske ciljeve u kontekstu pripremljenosti za turistički razvoj na način da odgovara na klasična pitanja ekonomske organizacije: što, kako i za koga educirati u turizmu. Da bi se edukacijski sustav pripremio (prilagodio) potrebama turističkog razvoja s pozicije menadžmenta u edukaciji potrebno je izvršiti dvije temeljne vrste planiranja: 1. STRATEGIJSKO PLANIRANJE podrazumijeva planiranje kroz formiranje turističkog identiteta i njemu sukladnog edukacijskog identiteta odnosno strateškog planiranja formalne turističke edukacije (profesija i njihovih razina s obzirom na broj i strukturu) te definiranja željene kvalitete edukacijskih ishoda. Mogućnosti turističkog identiteta izražavaju se kao promišljanja osnovnih oblika turizma kao što su: a) Zimski (primjerice ski turizam), ljetni (primjerice kupališni turizam), sezonski i cjelogodišnji turizam (primjerice kongresni turizam) ; b) Posebni oblici turizma (turizam na seljačkim gospodarstvima ; konjički turizam ; lovni turizam ; ribolovni turizam ; odmorišni turizam ; sportsko- rekreacijski turizam ; zdravstveni turizam ; kulturni turizam ; eno-gastronomski turizam ; avanturistički turizam ; edukacijski turizam ; vjerski turizam ; nostalgični turizam ; zavičajni turizam ; pješački turizam na turističkim cestama, putovima i stazama ; turizam posebnih interesa i ostali specifični oblici turizma) ; c) Turizam kao ugostiteljska ponuda koja se ostvaruje s obzirom na ugostiteljsko-turističke objekte (hotel, motel, kamp, bungalov, gostionica, prenoćište, planinarski dom, privatni smještaj i slično) te ostale ugostiteljsko-turističke sadržaje. Sukladno promišljanjima navedenih turističkih sadržaja i turističkog identiteta provodi se djelotvorna edukacija koja je s praksom povezana. 2. OPERATIVNO PLANIRANJE odnosi se na definiranje konkretnih operativnih obrazovnih ishoda na razini svake obrazovne institucije, odnosno potrebnih znanja i vještina, ali i konkretnih vrijednosti, stavova i navika, koje trebaju imati turistički djelatnici u kontekstu turističkog razvoja. Potrebna znanja su činjenična, proceduralna, znanstveno-heuristička te vještine snalaženja i efikasne upotrebe informacija. Operativno definiranje vrijednosti, stavova, navika za turistički razvoj podrazumijeva odgoj vrijednosti kao što su: ljubaznost, discipliniranost, marljivost, strpljivost, urednost, štedljivost, poštenje, poduzetnost, urgentnost, inicijativnost, učinkovitost - svojstva koja trebaju karakterizirati turističke djelatnike. Navedena operativna prilagodba također podrazumijeva uvođenje menadžmenta ljudskih resursa u svaku edukacijsku ustanovu. Za turistički razvoj trebalo bi se prilagođavati upravo na edukacijskom području (obrazovanjem i odgojem) i to na način da se prvo definira turistička strategija, te se nakon toga poveže sa edukacijom koja će biti u funkciji ostvarivanja planiranog turističkog razvoja.

management u turizmu; strategijsko planiranje; operativno planiranje menadžment ljudskih resursa u turizmu; planiranje edukacije za turistički razvoj

nije evidentirano