hrvatski

Ekonomski rast i strukturne reforme

Mijenjati se (reformirati se) kako bi se išlo naprijed, ili (barem) ne zaostajalo – opće je prihvaćeno pravilo ponašanja – na razini načela. Kada se mora primijeniti konkretno i neposredno – znatno je to teže i kompleksnije za ostvariti: zadire se u postojeće odnose, postignute pozicije i zatečena stanja. Drugačije rečeno zahtijeva pojačani angažman, nova znanja i političku spremnost i sposobnost da promjene, stručno pripremljene se i provedu. Što i kako se mijenja Svijet i EU danas, što Hrvatska može, a još više mora učiniti u kontekstu realizacije programa koherentnih strukturnih reformi, ključna je tema istraživanja ovog rada. Cilj je pak ukazati na neposredno razvojnu vezu pojedinih strukturnih reformi i ostvarenja gospodarskog rasta ; ukoliko se reforme ne provode cjelovito, konzistentno i interaktivno, tada je krajnje upitan i njihov segmentirano pozitivan učinak. I dodatno destruira se povjerenje i spremnost ukupne javnosti u mogućnosti zaokreta, te ostvarenja krajnjih razvojnih ciljeva: stabilan gospodarski rast, visoke stope zaposlenosti, društvo blagostanja i socijalni konsenzus. Sve su to dosezi koje su ostvarivi uz pretpostavku uspješnog kontinuiranog ostvarivanja procesa strukturnih prilagodbi – kao organiziranog načina življenja i djelovanja, a ne jednokratne više ili manje uspješne PR kampanje. Činjenica da upravo države dostignutog visokog stupnja ekonomske uspješnosti najviše i proaktivno se reformiraju, u visokoj mjeri korelira s uspostavom osnovne istraživačke teze: neminovnost ustanovljavanja, oblikovanja i sustavne provedbe reformi kao bitne podloge za ostvarenje gospodarskog rasta.

Globalna kriza; nacionalno gospodarstvo i kriza; članstvo u EU; strukturne prilagodbe i reforme; odgovornost i uloga države; koherentnost; gospodarski rast

nije evidentirano