hrvatski

Histološke razlike ucijeljenu srčanog infarkta štakora s kasnom komplikacijom i bez nje

SAŽETAK Mehanizmi srčane regeneracije analizirani su nakon transmuralnog srčanog infarkta u štakorskim srcima primjenom imunohistokemijske metode za protutijela na α-SMA, kaspazu-3, Ki-67, PGP 9.5, TH i nestin. Sedam tjedana nakon izazivanja srčanog infarkta, dva različita procesa cijeljenja otkrivena su u štakorskim srcima s i bez aneurizmatskog izbočenja stjenke lijeve klijetke. Osim stanjenja stjenke, u oba tipa ožiljka nađene su tri zone: središnja zona, peri-infarktna zona i granična zona prema zdravom tkivu. Kod aneurizmatskog tipa ožiljka središnja zona je bila nekrotična, dok je u ne-aneurizmatskom ožiljku ona bila zamijenjena dobro formiranim vezivom i miofibroblastima. Apoptotske kaspaza-3 pozitivne stanice nađene su u graničnoj zoni aneurizmatskog ožiljka, dok su kod ne-aneurizmatskog ožiljka nađene unutar svih zona. Proliferirajuće Ki-67 pozitivne stanice pokazivale su obrnutu raspodjelu u odnosu na apoptotske stanice. Određivanjem postotka α-SMA pozitivnih stanica, dokazana je prisutnost 60% α-SMA pozitivnih stanica u središnjoj zoni i 30% u peri-infarktnoj zoni ne-aneurizmatskog ožiljka. U aneurizmatskom ožiljku, 39% miofibroblasta nađeno je u peri-infarktnoj zoni unutar područja invaginacije u nekrotično tkivo, naspram 19% u ne-invaginiranom dijelu. Nisu nađene razlike u broju i raspodjeli TH i PGP 9.5 pozitivnih stanica unutar ove dvije grupe ožiljaka. Nestin pozitivne stanice nađene su u oba tipa ožiljka ali s različitim rasporedom unutar zona. Navedeni rezultati upućuju da je sedam tjedana nakon infarkta cijeljenje srčanog infarkta kod aneurizmatskog tipa ožiljka u subakutnoj fazi, dok je cijeljenje u ne-aneurizmatskom ožiljku u kroničnoj fazi. Histološke razlike u načinu cijeljenja mogu biti važne zbog procjene funkcionalnih svojstava srčane stjenke i prognoze za oporavak.

srce; infarkt; kasna komplikacija; imunohistokemija

nije evidentirano