hrvatski

Ekstremističko nasilje i mogućnosti policije u Republici Hrvatskoj u svjetlu nove sigurnosne paradigme

Terorizam kao globalna nesigurnost i asimetrična, transnacionalna ugroza, globalizacijom dobiva na zamahu i propulzivnosti, no sveobuhvatan i dugotrajan protuteroristički odgovor, nazvan ratom protiv terorizma, postao je globalan, odnosno svjetski rat. Sužavanjem analize terorizma u okvire nacionalnih država omogućava se spoznaja o pojavnim oblicima izvorišnih djelovanja kao što je ekstremizam i ekstremističko nasilje. Ove ugrožavajuće sigurnosne pojave otvaraju pitanja o mogućnostima i učinkovitosti društva i policije u ostvarivanju nacionalne sigurnosti, posebice kada se konceptom ljudske sigurnosti, čovjek - građanin kao referentni objekt smješta u središte sigurnosnog interesa. Jačanje kapaciteta policije u prepoznavanju motiva pristranosti (bias motiv) kod rasvjetljavanja poznatog i otkrivanja nepoznatog ekstremističkog nasilja, doprinosi prevenciji terorizma ali i stvaranju pozitivnog društvenog ozračja. Osim fenomenoloških aspekata ekstremizma, analizom socioloških učinaka ekstremizma i ekstremističkog nasilja, čini se prigodnim ukazati na mogućnosti sekuritiziranja, odnosno manipulacije tim fenomenom u političkom i sigurnosnom kontekstu određenog društva.

Ekstremističko nasilje ; ljudska sigurnost ; nepoznati kriminalitet ; sekuritizacija

nije evidentirano