hrvatski

Karakteristike taložnog okoliša naslaga donjeg trijasa Dinarida

Naslage donjega trijasa pokazuju unificirane taložne karakteristike na čitavom prostoru Dinarida (uključujući područje unutarnjih i vanjskih Dinarida). Donjotrijaska taložna sekvencija odražava taloženje na prostranom pasivnom, zaravnjenom plitkom marinskom prostoru. Plitkovodni marinski uvjeti utjecani olujama, valnim i tajdalnim strujama traju kroz čitav donji trijas uz neznatno produbljavanje u olenekiju. Na području Južnih Alpa, Slovenije i Mađarske opisane su donjotrijaske naslage gotovo identičnih taložnih karakteristika iz čega se može zaključiti da je vrlo plitko marinsko područje prekrivalo neobično veliki prostor te da su se gotovo identični uvjeti taloženja zadržali kroz čitav rani trijas. Interesantno je da iz literature nisu poznati podaci o taloženju naslaga donjega trijasa u uvjetima dubokog mora niti u naslagama Dinarida, niti na području Južnih Alpa Slovenije i Mađarske. Litostratigrafska i sedimentološka istraživanja naslaga donjeg trijasa u Dinaridima traju već duže vrijeme, a nedavno su proširena na bio- i kemostratigrafska. Jedan od najinteresantnijih profila u Dinaridima – profil Plavno nedaleko Knina istražen je s više navedenih aspekata te predstavlja jednu od najcjelovitijih donjotrijaskih taložnih sekvencija (ca 1.000 m) koja se kontinuirano nastavlja u anizik. Analiza konodontnih zajednica te stabilnih izotopa 13C omogućila je detaljnu stratigrafsku raščlambu naslaga donjega trijasa pri čemu najstarije slojeve, neposredno uz permotrijasku granicu karakterizira asoocijacija konodonta Isarcicella isarcica and I. stechei (Aljinović et al. 2011), dok je u vršnom dijelu profila, na osnovi izotopne analize utvrđen kontinuirani prijelaz u anizik. Gotovo čitavi profil odražava uvjete taloženja u vrlo plitkom moru. Taloženje uz samu PT granicu karakterizira prisustvo makrokristalastih dolomita (ili dedolomita) s reliktima ooida i ostrakoda. Neposredno nakon PT granice, u starijem griesbahiju, dolazi do prekrivanja morem plitkih evaporitnih prostora. U gornjem griesbahiju, dineriju i smitiju značajan je donos terigene komponente s kopna te uspostava uvjeta taloženja prostranog plitkog mora. U taloženju dominiraju olujni procesi (humčasta kosa slojevitost i tragovi utiskivanja) ali i taloženje valovima. Plitki marinski uvjeti zadržat će se tijekom taloženja čitave donjotrijaske sekvencije. U spatiju se litologija značajnije mijenja u dominantno karbonatne taloge unutar kojih se nalaze dvije zone amonita. Unatoč prisustvu amonita, koje načelno smatramo indikatorom pelagičkog okoliša, u smitijskim karbonatnim talozima još je uvijek prisutan utjecaj oluja kroz prisustvo olujnog laga (gastropodi, amoniti), humčaste kose slojevitosti i intenzivne bioturbacije u slojevima između oluja. Može se zaključiti da se taložni prostor tek neznatno produbio, te da se taloženje još uvijek događa iznad osnovice valova olujna vremena. Prostrano plitko marinsko područje koje egzistira između dviju osnovica valova moguće je jedino u modelu taloženja na tzv. epeiričkoj rampi (epeiric ramp, sensu Lukasik et al., 2000). Epeirička rampa je definirana kao široki prostor vrlo malog nagiba, s dubinama vode do nekoliko desetaka metara, širine nekoliko stotina kilometara, te s dominacijom olujama utjecanog taloženja. Epeirička rampa nema barijerne otoke, lagunu ili tajdalnu ravnicu te se utoliko razlikuje od donjotrijaskog okoliša kako je interpretirano u Južnim Alpama i Mađarskoj.

donji trijas; Dinaridi; taložni okoliš

nije evidentirano