hrvatski

Efektuacija i razvoj poduzetničkih namjera

Osnovna svrha doktorskog rada je ispitati karakter odnosa između primjene efektualne logike i intenziteta namjera za pokretanjem vlastitog poduzetničkog pothvata. Efektualna logika je definirana kao logika koja proizlazi iz poduzetničke ekspertize i svoju primjenu pronalazi u situacijama visoke neizvjesnosti u kojima je budućnost teško ili nemoguće predvidjeti. Samim time, primjena efektualne logike (ili efektuacije) u procesu donošenja odluka polazi od raspoloživih resursa (znanja i vještina pojedinca, fizičkih i materijalnih resursa te mreže kontakata) i fokusiranjem na ono što je pod kontrolom pojedinca, zanemaruje klasične metode predviđanja budućnosti i naglašava fleksibilnost u ostvarivanju ciljeva. Promišljanje odluke o ulasku u poduzetnički pothvat je proces okarakteriziran visokom razinom neizvjesnosti u kojem je konačna namjera o ulasku u poduzetništvo određena osobnih stavom pojedinca prema ishodima poduzetničkog ponašanja, utjecajem bliskih i važnih osoba u smislu razine podrške i odobravanja, te percepcijom pojedinca o razini kontrole koju ima nad razvojem poduzetničke karijere. U promatranom kontekstu, primjenjivost efektualne logike je visoka. Istraživački dio doktorskog rada obuhvaća dizajniranje upitnika za mjerenje osnovnih dimenzija efektuacije i prilagodbu postojećeg i testiranog instrumenta za mjerenje poduzetničkih namjera ; provedbu pilot istraživanja i modificiranje upitnika na temelju saznanja dobivenih pilot istraživanjem ; provođenje glavnog istraživanja na uzorku od 345 studenata završne godine diplomskog studija Ekonomskog fakulteta u Osijeku ; ocjenu psihometrijskih karakteristika mjerenih konstrukata efektuacije ; te statističku obradu i analizu prikupljenih podataka. Dva temeljna istraživačka pitanja postavljena u radu odnose se na 1) utvrđivanje povezanosti primjene efektualne logike i poduzetničkih namjera, te povezanost primjene efektualne logike i prethodnika namjera prema teoriji planiranog ponašanja – osobnog stava prema poduzetničkoj karijeri, subjektivnih normi i percipirane kontrole nad ponašanjem ; te 2) uloge studijskog smjera u formiranju poduzetničkih namjera i sklonosti primjene efektualne logike. Dizajn istraživanja pripada skupini korelacijskih istraživanja. Rezultati istraživanja potvrđuju pozitivnu vezu između primjene pojedinih dimenzija efektualne logike i prethodnika poduzetničkih namjera, s naglaskom na povezanost efektuacije i subjektivnih normi. U dijelu ispitivanja povezanosti primjene efektualne logike i poduzetničkih namjera, potvrđena je pozitivna veza efektuacije i namjera. Modelom hijerarhijske regresije utvrđena je statistički značajna prediktivna snaga (relativno slabe jačine) dva elemenata efektuacije (sklonost kontroliranju budućnosti i princip limunade) u odnosu na poduzetničke namjere, uz istovremeno kontroliranje utjecaja sociodemografskih varijabli (radnog statusa, poduzetničkog iskustva ispitanika, roditelja s poduzetničkim iskustvom i studijskog usmjerenja). Uvođenjem elemenata teorije planiranog ponašanja – osobnog stava, subjektivnih normi, percipirane kontrole nad ponašanjem – mjere efektuacije gube svoje statističku značajnost i glavni prediktori poduzetničkih namjera postaju osobno stav i percipirana kontrola nad ponašanjem (subjektivne norme nisu statistički značajne niti u jednom modelu). U konačnici, završni model pojašnjava 67, 7% varijance u poduzetničkim namjerama. Primjena efektualne logike pomaže potencijalnim poduzetnicima koji se susreću s izazovima nedostatka poduzetničke ideje, financijskih sredstava za pokretanje poduzetničkog pothvata, straha od neuspjeha i neznanja o tome koje aktivnosti poduzeti kako bi se izgradio poduzetnički pothvat. Sukladno tome, preporuke doktorskog rada usmjerene visokoobrazovnim institucijama predlažu uvrštavanje koncepta efektuacije u kurikulum poduzetničkih programa. Preporuke znanstveno-istraživačkoj zajednici usmjerene su na metodologiju istraživanja i identifikaciju uzročno-posljedične veze.

poduzetničke namjere; efektuacija; teorija planiranog ponašanja; hijerarhijska regresija

nije evidentirano