hrvatski

Europski regionalni pristup okolišu i ljudskim pravima

Degradacija okoliša tužna je stvarnost kako u svijetu, tako i u Europi. U nastojanju da se ovaj problem riješi, usvojene su različite međunarodne konvencije na univerzalnoj i regionalnoj razini. Nesumnjivo je da donošenje ovih međunarodnih pravnih propisa predstavlja značajan korak u jačanju ekološki osviještenih politika. U tom smislu, Hrvatska i Mađarska usvojile su ili definirale niz nacionalnih programa, projekata i strategija koji su u suglasju s međunarodnim i regionalnim standardima. Također, obje države daju svoj doprinos aktivnostima regionalnih incijativa, poput Regionalog centra za okoliš za Srednju i Istočnu Europu (REC), čiji je jedan od utemeljitelja i Mađarska. Kada je riječ o bilateralnoj suradnji, Mađarska i Hrvatska potpisale su Sporazum o suradnji na području zaštite okoliša i prirode 2006. godine. S više od 1000 međunarodnih ugovora, pravo okoliša smatra se danas najkodificiranijim dijelom prava na određenu temu. Iako ugovori o zaštiti okoliša mogu predviđati neke oblike nadzornih i provedbenih mehanizama, njihova implementacija uvelike ovisi o volji država. Iz tog razloga, tradicionalne međudržavne metode ponekad same po sebi nisu dovoljne i nužno ih je dopuniti drugim provedbenim mehanizmima. Ovo je područje u kojem uloga pojedinaca ima veliki potencijal: “žrtve” onečišćenja okoliša mogu podnijeti svoje slučajeve pred nekoliko tijela nadležnih za nadzor zaštite ljudskih prava, posebice Europskom sudu za ljudska prava, koji bilježi porast sudske prakse u području zaštite okoliša. Prednost ovakovog rješenja leži u činjenici da ljudi koji su neposredno pogođeni zagađenjem okoliša pretendiraju biti aktivniji u obrani svojih prava. Ipak, potonji pristup ima svoje slabosti i pruža tek djelomična rješenja. Također, Europski sud za ljudska prava ograničen je na odlučivanje o tome jesu li određeni pravni propis ili praksa sukladni Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a to ima za posljedicu da isti ne može ukinuti ili promijeniti nacionalne propise ili praksu. Drugim riječima, nacionalne vlasti uživaju određenu slobodu u izboru metoda implementacije, koje ne moraju uvijek u cijelosti biti u skladu sa standardima zaštite okoliša.

zaštita okoliša, ljudska prava, europski pravni standardi, Hrvatska, Mađarska

nije evidentirano