hrvatski

Povezanost kinematičkih parametara zaleta, odraza i visine skoka u vis

Uzorak entiteta za ovo istraživanje činili su skokovi 12 skakačica u vis koji su snimljeni u razdoblju od 2002. do 2008. godine. Ukupno je odabrano 17 uspješnih skokova u vis – entiteta. Ispitanice su bile vrhunske skakačice u vis iz Hrvatske, Švedske, Bugarske i Rusije, prosječno visoke 185, 18±4, 25 cm i mase 69, 02±3, 69 kg. Posljednja dva koraka zaleta i odraz snimljeni su s dvije mini DV kamere (Panasonic NV-GS200) frekvencijom 50 slika u sekundi uz brzinu zatvarača 1/350. Obrada video zapisa i izračunavanje kinematičkih varijabli provedeni su programom Ariel Performance Analysis System (APAS, Ariel Dynamics inc., USA). Povezanost kinematike zaleta i odraza s visinom skoka iskazana je u samo dvije statistički značajne sveze. Očekivano, vertikalna brzina odraza (Vy) i kut uzleta (Ku) povezani su statistički značajno s visinom skoka (Hlet). Prema izračunatim odnosima potvrđuje se spoznaja da je za dobar skok u vis neophodno producirati veliku vertikalnu brzinu odraza (Vy) i sukladno tome kut uzleta (Ku) veći od 45º. Pritom, horizontalna brzina zaleta treba biti optimalna, tj. ona koja će omogućiti skakačicama postizanje maksimalne visine težišta tijela u fazi leta. Kada se rezultati istraživanja prenesu u proces učenja skoka u vis potrebno je uskladiti duljinu zaleta (broj koraka) s motoričkim sposobnostima učenika i njihovom razinom poznavanja tehnike. Inzistiranje na prevelikoj brzini zaleta neće omogućiti zadovoljavajući transfer horizontalne u vertikalnu brzinu odraza. Pritom se valja služiti različitim vježbama skočnosti kod kojih je zadatak usmjeriti tijelo skakača u vis kutom uzleta od 50° do 60° (naskoci na strunjače, dohvatni skokovi i sl.).

skok u vis ; kinematička analiza ; povezanost

nije evidentirano