hrvatski

Ocjena funkcionalne sposobnosti aferentnih slušnih puteva u djece s dislalijom

Djeca s funkcionalnom dislalijom pokazuju vrlo različitu kliničku sliku i svakom logopedu je jasno da u njihovoj etiologiji mora postojati više različitih činitelja koji je uvjetuju. U neke od ove djece fonematski sluh je slabije razvijen, a to upućuje na centralne smetnje slušanja, iako one do sada neurofiziološkim tehnikama nisu dokazane. Nije jasno niti da li su smetnje fonematskog sluha posljedica subkortikalne ili kortikalne disfunkcije, iako literatura uglavnom upućuje na kortikalnu lokalizaciju smetnji. Autor je ispitao evocirane potencijale moždanog debla (ABR) kod 30 dječaka s funkcionalnom dislalijom i slabije razvijenim fonematskim sluhom, starih između 6 i 7 godina, uredna periferna sluha, urednog neurološkog nalaza i uredne inteligencije (grupa 1), te nalaze usporedio s grupom od 30 dječaka s funkcionalnom dislalijom ali urednim fonematskim sluhom (grupa 2) i 20 dječaka urednog govora (grupa 3). Statistička obrada pokazala je vrlo značajnu razliku između grupe djece s lošim fonematskim sluhom i ostale djece jer su latencije vala III i V kao i međuvalne latencije I-III i I-V kod te djece bile značajno dulje. Razlike su bile nešto izraženije kada se učestalost podraživanja povećala na 65 Hz, kao ikod podraživanja desnog uha. Sve značajke ABR-a u djece iz grupe 1 gotovo potpuno odgovaraju djeci mlađoj od godinu dana, kad ABR još nije zreo. Prema ovom istraživanju proizlazi da djeca sa slabije razvijenim fonematskim sluhom u dobi od 6 do 7 godina još uvijek imaju dulje centralno vrijeme provođenja kroz donji dio moždanog debla u odnosu na ostalu djecu, što bi odgovaralo prvenstveno imaturaciji i to struktura slušnog puta kaudalnije od olivarnog kompleksa. Slabiji fonematski sluh dakle nije sasvim sigurno isključivo posljedica kortikalne disfunkcije, a možda je i u osnovi smetnji upravo usporeno provođenje i obrada slušnog podražaja na donjoj razini moždanog debla. U djece starije od dvije godine s nalazom ABR-a promijenjenim jednako kao u djece iz grupe 1, morali bi savjetovati št više slušne stimulacije i vježbe određivanja izvora zvuka, sa ciljem da potičemo maturaciju slušnih struktura koje su izgleda vrlo važne za pravilan razvoj fonematskog sluha, a time i artikulacije. Ukoliko je dijete veće, a kliničko ispitivanje pokaže slabiji fonematski sluh, postoje indicije da bi terapija mogla biti uspješnija i brža ukoliko bi se radilo preko desnog uha, što još svakako treba provjeriti.

fonematski sluh ; dislalija

nije evidentirano