hrvatski

Utjecaj strukturnih i solvatacijskih efekata na nukleofugalnost nekih izlaznih skupina

Na temelju prethodno konstruirane ljestvice elektrofugalnosti, temeljene na benzhidrilnome sustavu, te izmjerenih konstanti brzine solvolize, a prema LFER jednadžbi reaktivnosti log k = sf(Nf + Ef), određene su nukleofugalnosti raznih izlaznih skupina. Pri tome parametar elektrofugalnosti, Ef, definira reaktivnost kationskog dijela supstrata, a parametri nukleofugalnosti, Nf i sf, definiraju reaktivnost izlazne skupine u kombinaciji s otapalom u kojem se provodi solvoliza. Različito supstituiranim fenolatima, benzoatima i alifatskim karboksilatima određena je nukleofugalnost u raznim otapalima, čime je nadopunjena postojeća ljestvica nukleofugalnosti novim izlaznim skupinama. Nadalje, istraženi su utjecaji strukturnih i solvatacijskih efekata na reaktivnost izlaznih skupina. Tako je utvrđeno da supstituenti utječu na solvolitičku reaktivnost benzoata induktivnim efektom i efektom polja te da polarnost otapala može uvjetovati relativne doprinose ovih elektronskih efekata za različita mjesta supstitucije na prstenu. Unatoč razlikama u strukturama i stabilizacijskim efektima koji utječu na solvolitičku reaktivnost istraženih supstrata, ovaj LFER model pokazuje održivost i konzistentnost u koreliranju solvolitičke reaktivnosti i strukture. Uz eksperimentalne metode pokazana je i mogućnost proširenja ljestvice nukleofugalnosti na temelju korelacije eksperimentalnih i kvantno-kemijskih podataka reaktivnosti.

elektrofugalnost ; nukleofugalnost ; reaktivnost ; korelacija ; solvoliza

nije evidentirano