hrvatski

Doprinos duhovnosti u jačanju kohezivnosti i otpornosti u obiteljima pripadnika karizmatskih zajednica

U središtu ovog rada je istraživanje čiji je cilj dobiti uvid u to na koji način pripadnici različitih karizmatskih zajednica vide doprinos osobne duhovnosti i zajedničkog življenja duhovnosti u obitelji, u jačanju obiteljske kohezivnosti i otpornosti. Uvodno su opisani procesi koji zahvaćaju postmoderna društva, a u nekim segmentima i hrvatsko tradicionalno moderno društvo (sekularizacija, postmoderna revitalizacija religioznosti, duhovni pluralizam, pojava novih kršćanskih i eklezijalnih pokreta). Definirani su pojmovi religioznosti u širem i užem smislu, duhovnosti, kršćanske duhovnosti, obiteljske kohezivnosti i otpornosti te predstavljeni empirijski nalazi o povezanosti religioznosti i zdravlja pojedinca. Pojašnjena je uloga duhovnosti u jačanju obiteljske kohezivnosti i otpornosti te je naglašena potreba za razvijanjem duhovno osjetljive prakse u osnaživanju obitelji za uspješno suočavanje sa različitim kriznim situacijama. Za istraživanje je odabrana metoda dubinskog polustrukturiranog intervjua, budući se radi o temi koja zahtjeva visoki stupanj osobnog samootkrivanja sudionika istraživanja, u smislu dubljeg i detaljnijeg iznošenja vlastitih iskustava o duhovnosti i njenom utjecaju na obiteljski život. U istraživanju je sudjelovalo 12 sudionika od kojih su šest članovi karizmatske molitvene zajednice «Maranatha», a šest su članovi karizmatske zajednice «Dobri Pastir». Istraživanje je provedeno u skladu sa temeljnim etičkim načelima istraživanja. Rezultati provedenog kvalitativnog istraživanja pokazuju da za pripadnike karizmatskih zajednica duhovnost predstavlja osobno razumijevanje stvarnosti koje oblikuje njihov doživljaj obitelji, roditeljstva, smisla života te da im duhovnost ulijeva nadu i smisao u teškim životnim trenucima te potiče na djelotvorne akcije. Prema izraženim stavovima sudionika istraživanja, zajednička vjerska uvjerenja i vrijednosti te zajedničko održavanje religijskih praksi pomažu im u očuvanju stabilnosti i kohezivnost unutar obitelji te dovode do uspješnijeg funkcioniranja obitelji. Sudionici istraživanja smatraju da duhovnost ima presudnu važnost za uspješno funkcioniranje obitelji te naglašavaju svoj stav da je u djelotvornu profesionalnu praksu u radu s obiteljima suočenima s različitim problemima nužno integrirati i duhovni pristup. Rezultati provedenog istraživanja potvrđuju da su duhovna i vjerska pitanja važan element razumijevanja korisnika te da se primjenom duhovnosti u socijalnom radu otvaraju nove mogućnosti koje mogu služiti kao dodatan resurs osnaživanja korisnika. Istaknuta je potreba za daljnjim unapređenjem edukacije i prakse pomažućih profesija, kako bi se umrežavanjem različitih profila stručnjaka i integracijom duhovne dimenzije, pružila cjelovitija i kvalitetna stručna podrška svim korisnicima, uvažavajući njihova osobna duhovna iskustva i religijska uvjerenja.

duhovnost; obiteljska kohezivnost; obiteljska otpornost; duhovno osjetljiva praksa

nije evidentirano